Živ sam! I recimo da sam dobro, koliko mogu bit... U par dana provedenih u bolnici shvatio sam koliko je meni zapravo zanimljivo kod kuće, a ja se žalim da je dosadno. Kad zujiš tri dana, ali zujiš u pravom smislu te riječi, onda počneš cijeniti običnu dosadu. Drugo je kad si kod kuće i dosadno ti, uvijek možeš pronaći nešto zanimljivo, a u bolnici... Uh... Ništa! Puna 3-4 dana zujio sam u strop, brojao protupožarne aparate, otvore ventilacije... Ma svašta.
A da bude veća fora, nisam imao ni sobu nego sam bio na hodniku... Katastrofa!
Bilo je par zanimljiv treuntaka, posjete, sprdnja s ljudima koji su bili na praksi, ali opet... Drago mi je da sam opet kod kuće.
I tako, danas sam bio na kontroli... Dobre vijesti stižu! Nemoram na operaciju!! Sad mi još preostaje samo ovaj šugavi gips, koji će stajati od nekih 3 do 5 mjeseci. Ali i to ću, nadam se, preživiti. :)

Evo jedna slika sa photoshoota - credits to Robi