utorak, 29.11.2005.
Vikend..;)
bilo je super...subota, ja i moja best frendica...prvo popile sampanjac,hehe;) onda smo izasle i tukle po tekili..bilo mi je super iako bi voljela da sam bila u nekom drugom gradu s malo vise akcije..
dobila sam dva broja..jedan me bas ni ne zanima, ali ovaj drugi je zanimljiv..samo nisam sigurna jesam li ga dobro zapamtila..a ni ime mu ne znam..samo sam mu pogled zapamtila..sad sam neodlucna da mu se javim ili ne...ma ne znam..mozda i hocu..just for fun...:)
vidjela sam bivseg..i bilo je sve cool...bez bedova:)
ona i on se nisu vidjeli;) nisu se ni culi, jer on nije odgovarao na poruke..who cares..ona vise ne..ili ipak malo..ona ne zeli nikakve cudne situacije...samo i dalje da moze s njim razgovarati...nista vise..
u nedjelju me onda boljela glava..:( ali isplatilo se...
- 00:02 -
četvrtak, 24.11.2005.
Ona i On
Ona i On "znaju" se vec dugo. On je bio s njezinom skolskom i u zadnje vrijeme su u drustvu vikednom zajedno izlazili. On je dugo bio u vezi s tom curom, a i ona je bila u vezi. Otprilike u isto vrijeme te su veze prekinute, ali razlozi su bili drugi...
Tijekom tih izazaka Ona i On nikad nisu zapravo razgovarali. Jedne subote ipak su se upustili razgovor i odlucili su izaci na kavu. Dogovorili su se i nasli par dana kasnije. Nakon prve, a pogotovo nakon druge kave shvatili su da se jako dobro slazu i da bi to moglo biti i vise od prijateljstva. Nakon jos nekoliko kava odlucili su pokusati iako duboko u sebi nisu bili posve sigurni. Ona je mislila zasto ne bi riskirala, vrijeme ce vec uciniti svoje.
I tako su im se zivoti isprepleli. Provodili su zajedno vrijeme i bilo im je lijepo, ali ona sumnja u njima je rasla. Okolina isto nije bila milostiva prema njima, puno toga je opterecivalo njihov vezu, a najvise bol koja ih je pratila i oziljak od prosle veze. Zbrka u glavi, ali i u srcu bila je sve jaca. Osjecali su da nisu dorasli svemu tome. Netko novi ulazi u njihove zivote i uvlaci im se u srca, a oni jos nisu spremni za drugu osobu. ili su mozda samo kukavice? Kako god da bilo, veza se pretvarala u nesto malo ozbiljnije, a stare rane jos su boljele.
Danas je On odlucio skupiti svoju hrabrost i prekinuti s njom...
Ona nije bila iznenadena, jer je predosjetila to. I kad su bili zajedno bili su si tako daleko.. Svatko u svojim mislima. Kada nije bila s njim nedostajao joj je, a kad je bila onda joj je falio jos i vise.
Prekidom On je kod nje izazvao niz emocija koje je zatvorila duboko u sebi i nikad im nije dopustila da izadu iz nje. I kad je bila sama kod kuce, zaplakakla je..Danas,sest mjeseci nakon prekida s bivsim poprvi put ta bol koja se skupila u njoj izasla je na vidjelo..izbacila je sve iz sebe, dopustila si je da oplaka bivseg decka, a i ovog kojeg je danas izgubila...
Nakon toga se osjecala praznom i promislila je sve.. Osjetila je olaksanje, jer vec dugo nije bila sama..nakon prekida s bivsim bila je zbunjena i otisla je na put i cinila sve samo da ne misli na njega. Kad se vratila kuci ubrzo je se zblizila s njim, ali nije bila sama, a to je ono sto joj treba.Da bude sama i da spozna sebe, jer koliko god je ona u zadnje vrijeme tvrdila da se ponovno nasla, duboko u sebi zna da to nije bila istina.. ali sada ce se posvetiti sebi.
Njezin zenski ponos je povrijeden, ali mu je zahvalna na tome sto ju je ostavio. S tim sto je potaknuo taj izljev emocija on joj je pomogao da nastavi zivjeti i da preboli napokon konacno bivseg decka.
Ona je mislila da ce on nadopuniti onu prazninu u njenom zivotu..On i je nadopunio jednu prazninu, ali ne onu.. Nasla je prijatelja, nekoga tko ce ju poslusati i ozbiljno shvatiti. Netko tko ju razumije, jer su jako slicni.
Istina je da se ona zaljubila u njega i da joj je jako stalo do njega, ali sad ce se samo potruditi da odrzi to prijateljstvo..a kasnije ako i dalje bude za njega mjesta u njezinom srcu i obrntuo onda ce se boriti za njega..
Boli je to sada. Ne moze se naviknuti na to da je opet sama i da nema nikoga da ju zagrli i poljubi, ali mora biti strpljiva. Zeljna je ljubavi, ali prvo mora nauciti voljeti samu sebe.
Njihova prica je zasada zavrsena i nastalo je jedno lijepo prijateljstvo, ali Prica ce mozda dobtit nastavak..cekat cemo i vidjeti sta ce vrijeme uciniti.
- 23:01 -
nedjelja, 20.11.2005.
Danas prestajem pusiti...
eto odlucila sam i nadam se da cu se toga i pridrzavati..
prestaje pusiti...
doslo mi..ne zelim se vise trovati..sta ce mi to...
eto toliko od mene za danas..;)
- 23:54 -
srijeda, 16.11.2005.
16.11.2005
........16.11.2002 pocetak.......
.......16.11.2003 vec smo na pola puta........
.......16.11.2004 uskoro ce kraj...........
.........16.11.2005 vise nas nema........
16.11 poseban datum ili jednak kao svaki drugi
puno mi je znacio, a sada je tek uspomena
sad imam neki novi datum
uvijek ce biti novih datuma...
neki ce oznaciti pocetak, neki kraj, neki rodenje, neki smrt
a neki ce tek biti uspomene....
nije bitan datum, bitno je ono sto je u meni...
bitna je sadasnjost i u njoj cu zivjeti...:)
- 22:21 -
utorak, 15.11.2005.
Necu se predati....
Stvarno ne znam sta bi napisala...samo mogu reci da sam bolje...da sam se cula s bivsim opet i da smo uspjeli uspostaviti normalnu komunikaciju..napokon..lakse mi je zbog toga, jer ne bih htjela da me mrzi nakon svega sto smo zajedno prozivjeli i dozivjeli...
s novim deckom je sve super, ali ne ono super u smislu da sam slijepo zaljubljena i da sve vidim ruzicasto...nego je na zreli nacin sve super...ali ipak nije ni tako da je dosadno nego je jednostavno..ma sve stima...:)
ono sto me muci su problemi u kuci..u obitelji..zato i onaj prosli post...zelim o tome pisati ali ne mogu jer me previse boli i kad pocnem samo cu sve opet prozivljavati..zasad jednostavno ne mogu o tome..mozda cu moci jednom tko zna..jedino sto se sada usudim napisati jest ovo: moj otac ima ozbiljan problem s alkoholom(jos mi je tesko napisati onu grubu rijec koja opisuje takve ljude, jer bi to onda bilo to,imala bi to napisano) i taj njegov problem prelazi sve granice...ja sam svjesna da ja ne mogu pomoci i da si ni on sam ne moze pomoci i da treba strucnu pomoc...
to je sve sto cu reci o tome.. i s time objasnjavam i svoj prosli post...ne moze sve biti dobro..uvijek ce nesto postojati sto ce nas spustiti na zemlju...
nema smisla vise razgovarati i razmisljati o tome svemu..to mi ne pomaze...samo stalno opet sve iznova ponavljam..vec sam umorna od toga...stvarno jesam...ne mogu stalno cekati da mi netko za mene rjesi sve probleme..sama sebi moram pomoci...ali ipak bih voljela imati i strucnu pomoc koja ce me usmjeriti...no kako se povjeriti nekome koga ne znate i za kojeg znate da je tu i da ce vas saslusati samo zato sto je za to placen..ne znam..moram jos odluciti zelim li to...mogu li to...
navikla sam vec na to sve, jer drugacije ne znam, tako je oduvijek bilo, ali vise ne zelim padati u depresije...ne zelim se vise brinuti..htjela bih promjene...ne zelim vise bjezati od stvarnosti....
i tako..bolje sam..ne znam koliko ce ovaj put trajati...ali trudim se..ne zbog drugih nego zbog sebe, jer mi je potrebno da budem dobro..moram biti opet ja...nasla sam se nedavno opet i skoro sam se opet izgubila..ne smijem to dopustiti...moram sama sebi ostati vjerna...
i hocu.................
- 23:00 -
nedjelja, 13.11.2005.
Depresija
Vraca se...
ili je ipak vec tu?
tuga? sreca?
ne, jednostavno nista..
ne osjecam radost
ali ni ljutnju.
Jesam li jos ziva?
zelim li to biti....?
ne mogu razmisljati,jer bi se morala suociti..
samo zelim ne biti..
nista..
i dalje nista...
nema ni suza...
ne zelim se ustati.samo spavati
i sve zaboraviti..
ali i to je prenaporno..
padam u ocaj..
vise me nema...
ali jos sam tu...
gledam ali ne vidim
cujem ali ne cujem
ne osjecam nista..
pa cak ni to...
nemoze sve biti savrseno..uvijek me stigne moje Drugo Ja...
- 01:46 -
ponedjeljak, 07.11.2005.
kasni uvid...?
Bas sam maloprije dobila mail od bivseg...u vezi je vec tri mjeseca...i cini se kao da mu je zivot procvjetao bez mene...koja glupaca sam ja bila pa sam milslila da tuguje ze mnom...so stupid...so fucking stupid..
zar ja mislim da se cijeli svijet vrti oko mene...pa tko sam ja...
i u vezi je vec tri mjeseca a ja sam tek sada saznala za to..promjenio se jer sam ja prekinula s njim-tako kaze- ali druga sada ima moje zasluge...
mrzim sama sebe jer tako razmisljam i zato sto sam se zbog njega sputavala..jer sam mislila da ne zasluzujem biti sretna jer sam njega ostavila i on zbog mene pati...
bila sam tako slijepa i tako glupa...zasto to sve nisam prije znala? zasto? bilo bi mi puno lakse...
sad mi je lakse jer se napokon osjecam slobodnom..sada napokon i duboko u sebi mogu reci da je kraj...
mogu se prepustiti svojoj novoj vezi i uzivati u njoj u potpunosti..zasluzujem to, zar ne?
kad promislim kako treba zahvalna sam mu...i sretna sam zbog njega...
iako me muci jos nesto..jesam li ja prolazna cura? vecin deckiju koje sam imala poslje mene su tek poceli "zivjeti" i poslje mene su nasli cure s kojim su i dan danas...pitam se jesam li ja sluzila samo za zabavu i da skupe iskustva.nadam se da su to samo gluposti koje su proizasle iz mojeg bolesnog uma...
ja ne trebam neprijatelje, jer sama sebe znam najvise pokopati...
ipak moram napomenuti da sam i ja od petka u vezi...iako je bilo suvisno definirati to kao vezu, jer smo se vec i prije toga ponasali kao da jesmo....nevjerojatno je kako se mozes naci s jednom osobom.. sinoc mi je u jednom trenutku postalo jasno da se zaljubljujem u njega i to me jako uplasilo...jer sam mislila da je jos prerano, da se jos ne smijem prepustiti tim osjecajima(uglavnom zbog bivseg), ali sada sam mirna sto se toga tice jer se mogu prepustiti tome..ionako ne mogu protiv svog srca..
a ono sto je najbolje je sto ja s njim mogu o svemu sto sam veceras pisala i pricati..a vec i jesam i sto shvaca kako se osjecam i sto me slusa i pomaze..mogu mu otvoreno reci sve sto zelim,a da se ne moram bojati da me nece shvatiti ozbiljno..da nemam njega sada bi se osjecala jako usamljeno i ne bi imal s kim pricati..pogotovo zbog toga sto mi je najbolja prijateljica na putu...
moram sada spavati i sve to prespavati da bi mogla doci sebi..moram se odmoriti od svega...jos jednom sam uvjerena u to da je sutra novi dan...
- 00:12 -
četvrtak, 03.11.2005.
Sretna sam..da, zaista sam sretna...
Smijem se..a onda opet placem...
ali i dalje sam sretna,samo me obuzme neki strah...neke sumnje
spoznajem polako sta zelim
ali ne moram ja uvijek biti sigurna u sve svoje zelje
pa mogu i ja pogrijesiti. ne mora sve biti isplanirano i unaprijed promisljeno...
zasto se ne bi samo opustila i prepustila?
mogu ja to..i zelim to, ali sta me koci...
i zsto sama sebe kocim...
vec jako dugo se nisam osjecala ovako dobro kao u zadnjih par dana..
vec dugo nisam s nekim na taj nacin bila toliko bliska...
vec dugo nisam imala taj osjecaj u necijoj blizini kao sada..
mozda cak nikada toliko..
zasto onda ne mogu jednostavno zaboraviti sve, povuci crtu pod proslost i okrenuti list...
bulshit!!!! mogu ja to i hocu...riskirat cu pa sta bude, bude...
mogu se ja snositi s posljedicama svojih odluka...
zelim zivjeti i uzivati u zivotu i pocinjem sada..
nema vise premisljanja i nema vise sumnji...
pocinje zivot.. mozda nova ljubav.. svakako nova sreca...
- 21:35 -
