Life is a school of pain.

Ovaj svijet oko nas,
zarazan je poput ludila.

Svaki dan, stres,
loše raspoloženje, a čemu?

Doista danas moram biti toliko loše,
jer ne mogu podnijeti neke stvari samo zato
što nije po mome?

Ne, ne moramo se tako odnositi prema sebi.

Što smo nervozniji sami sa sobom,
takvi smo i prema drugima.

Čemu onda očekivati da nas drugi
shvate na bolji način,
već nam vračaju istom mjerom,
nervozom, ne razumjevanjem.

Tako danas ljudi funkcioniraju,
a jednostavno rješenje nam je prepustiti
se našoj osobnoj dozi ludila,
opustiti i uživati.

Nije to toliko teško
ili možda je?

Možete li mi opisati kako vi vidite sebe?


Ljudi su danas neuljudni, ljubomorni i zli.
Teško da se možemo izvući iz tog opakog kruga,
otrovnih, teških, nebitnih ljudi koji nas okružuju.
Toleriramo ljude, zbog drugih,
zbog toga što smo u vezi sa nekime.

Ne, to nije dovoljno dobar razlog da nas takvi ljudi,
svakodnevno truju i jedu,
hraneći se našom naivnošću, strpljenjem i dobrotom.

Osobno se nalazim u tome začaranome krugu,
zbog jedne divne osobe, ali naprosto naivne.

Osjetim kako mi takvi ljudi crpe sve ono najvrijednije u meni,
ali se neumorno i dalje borim gledajući ih i smijući im se.
Naučila sam da se takvim narcisoidnim osobama,
jednostavno, treba samo nasmijati.

Ne dajem im više povoda da imaju osjećaj da su me povrijedili,
koliko god svi mi bili pametni, znajući kakvi su to ljudi.

Vjerujte mi na riječ, svaki puta nanovo me povrijede.
Koliko god se trudim ne dozvoliti im to,
nisam očigledno dovoljno jaka za te stvari.

Pozitiva je to što, učim se dragi moji,
učim se.

Sve se savladati i naučiti može,
pa vjerujem da može i život među takvim,
"gladošima".