Kažu....prva ljubav uvijek se pamti!
Sjećam se godine davne i ljeta tog, kad si mi ukrao mladost dio srca mog, zvijezde su sanjale u krilu tvom. Dok nebo ljubi more ja te sanjam, i sve je ko čarolija, tvoje tijelo meko kao oblak....kroz prste mi prolazi......Ova pjesma od Colonije me uvijek podsjeća na moju prvu ljubav!
Bilo je to ljeto 2001. godine, vruće...tijelo mi se pržilo na jednoj Umaškoj plaži, sunce me skoro opilo do nesvjesti. Kroz tu omamljenost sam primjetio da je u neposrednoj blizini mene došao jedan momak i našao svoje mjesto pod suncem tu. Imao je nekih 24 godine i bio je taman,lijep i zgodan,tipični Talijan. Pogledi su nam se susreli i nasmijali smo se jedan drugom! Poslije nekih dvadesetak minuta....prišao mi je i rekao....scusa...che ora e'? Od silnog uzbuđenja što mi se obratio,na engleskom sam mu odgovorio koliko je sati. Nasmijali smo se i on me pitao smije li doći pored mene da mu pravim društvo ako mi nesmeta. Ja sam zadovoljno odgovorio....si, si...con piacere!
Kad je došao pored mene...pružio mi je ruku i rekao : ''io sono Massimiliano...tu? E taj Massimiliano....bio je prelijep dečko...sviđao mi se jako!Tako smo se mi upoznali i počeli pričati i smješkati se. Malo smo se sporazumjevali na talijanski,malo na engleski, malo rukama...ali sve to je bilo jako ugodno i kroz zezu i smjeh jezične prepreke nam nisu bile problem. Tako je on meni pričao o sebi,ja njemu o meni i bilo je jako zanimljivo. Otkrio je da je tu deset dana na odmoru ,da nema društvo i da će mu biti drago ako se budem družio s njim. A ja sam bio presretan što ću mu baš ja biti društvo. U razgovoru me pitao jesam li gay,ali nekim stidljivim tonom. Ja sam rekao da,dali si i ti? Samo se nasmijao i poljubio me.
Taj dodir naših usana je bio tako vrel,sočan, pun požude i strasti. Lagano mi se zavrtilo u glavi. Bio sam presretan. Razmjenili smo brojeve telefona, jer sam uskoro morao ići na posao. Tad sam saznao da je odsjeo u istom hotelu gdje i ja radim. Bio sam presretan. Te noći kad sam završio s poslom...krenuo sam u drugi kompleks zgrada gdje je bila moja soba. On me je čekao vani....sjedio je na jednoj klupi koja je bila u mračnoj zoni.
Bio sam sretan kad sam ga vidjeo...i otišli smo kod mene u sobu ...gdje smo se satima ljubili i mazili. Ja sam bio mladi dečkić sa svojih 19 godina koji se počeo ludo zaljubljivati u tog Talijana. Sve je to bilo lijepo,ali sam u podsvijesti znao da on za deset dana odlazi i da ga neću više vidjeti. Tih deset dana mi je bilo kao u bajci...svaki moj slobodni sat kad nisam bio na poslu...Max je bio samnom. Pružio mi je prelijepe trenutke i ostavio prelijepa sjećanja. Kad smo se rastajali..kad je odlazio doma,mislio sam da je totalni kraj kontakta među nama. Ali nije tako. Ja i Max smo još uvijek ostali frendovi,ostali smo u kontaktu preko mobitela,čujemo se par puta godišnje i često se dopisujemo sms-om! Sledeće godine poslije našeg upoznavanja u Umagu....na moju kućnu adresu stigla je pošta iz Italije,dan prije mog rođendana. Kad sa otvorio pismo...suze su mi same išle od sreće. Unutra je bilo pismo sa njegovom slikom i sa prelijepim srebrenim privjeskom za ogrlicu. Taj privjesak je imao zadatak da naše prijateljstvo uvijek drži u sjećanju. Bio je prelijep...lijepog dizajna sa potpisom friends! Za njegov rođendan i ja sam njemu poslao pismo u kojem je bila i srebrena narukvica sa istim potpisom na pločici....friends. Ja i Max se još nismo ponovno vidjeli od tog ljeta.....ali smo redovno u telefonskom kontaktu. Sjećam se godine davne i ljeta tog..............
