|
O ljudskoj žrtvi
Uistinu je naj veća od svih žrtva ona ljudska. Ali krivo ste je shvatili. Naj veći dar koji čovjek može dati je svoj život ali ne doslovno. Svoj život kao takav morate smatrati darom i čuvati ga svim svojim snagama te poštivati sav život koji postoji. Ali ako čovjek živi i diše svoju vjeru onda naj veći dar svojoj produhovljenosti koji može dati je njegov život. I to tako da svaki aspekt svog života posveti potrazi, unaprjeđenju sebe samoga i duhovnoj spoznaji. Taj čovjek se lišava prijateljstva, životnih partnera, osnivanja obitelji, svega što je ostalim ljudima normalan život. Lišen svega što oslikava današnjeg čovjeka ima mjesta i vremena za svoju duhovnu potragu i potragu za istinom. To nije čovjek koji se druži, razmnožava, veže, taj čovjek ne radi ono što svi drugi rade, on se preispituje, traga za istinom, uči cijeli svoj život i usavršava se do božanstva. On cijeli dan misli, priča i osjeća svoju vjeru a kad spava ju sanja. On postaje mistik, ima odgovore na mnoga pitanja a kad ih nema onda ih traži. Njemu nije stalo do toga što drugi o njemu misle, on je od tuđih mišljenja oslobođen. On ne kudi samog sebe zbog svoje prošlosti, on je od nje pročišćen. On ne mari o svom vanjskom izgledu, važniji mu je onaj unutarnji. On ne gleda kako drugi izgledaju, na mjesto čovjeka on vidi svjetlo. On ne zna za srditost, on sebe ne dovodi do situacije da bude srdit. Čovjek ispražnjen i očišćen od svega što je nekad bio ne zna kako mrziti, mržnja mu postaje nepoznanica. Na njemu je da ne grabi znanje samo po površini vode nego da roni u naj dubljim oceanima mudrosti. Taj čovjek prekida sve svoje spone sa životom i sve ono što propušta, sve radosti i uživanja njegova su ljudska žrtva. On postaje žrtvovani čovjek. Žrtvu koju sprovodi cijeli svoj život. Također ona nije za svakoga, jer ipak treba živjeti i uživati u životu, ona je samo za one koji osjete potrebu da prinesu takvu žrtvu za one koji znaju da im je naj veća radost svoja duhovna spoznaja. Ona je za mistike i za svećenike. Znanje je dar demona, dar demona je spoznaja o svojem božanstvenom ja. Kako čovjek uči od njih tako i spoznaje da ni demoni nisu potrebni, to je njihova žrtva. Žrtvovani čovjek oslobođen je demona i bogova, njegovo osnovno znanje je da je on Bog, kao i što su svi ostali ljudi Bogovi a svi ostali Bogovi dio su jednog božanstvenog organizma a to je mističan Aloim.
|
