|
U tvom svijetu, važno je znati da sve ovisi o tebi. Tvoj najveći neprijatelj, upravo si ti sam sebi. Da biš pobijedio svoga neprijatelja, moraš ga dobro upoznati, a pošto si sam sebi najveći neprijatelj, moraš upoznati samog sebe i pobijediti samog sebe. Iz toga proizlazi da najveća stvar koju možeš za sebe učiniti jest upoznati samog sebe.
Dakle, ako je učenje zapravo prisjećanje, znači da je vaša duša već postojala i prije vašeg rođenja. Postojala je, i to je istina, u nekom obliku koji je vašem umu neopisiv, zato i ne možete u potpunosti objasniti niti opisati u kojem je obliku bila i kako je to sve izgledalo. Podsjeća li vas to na božanstvo? Ili vječnost? Nešto što znate da postoji ali koliko god se trudili da opišete još ste uvijek daleko od istinske spoznaje. Duša dolazi iz tog neobjašnjivog prostranstva, božanstva, beskraja ili Aloima, u kojem je jedna duša kao kap vode u oceanu. A zašto li ste onda sad ovdje, na ovom prostranstvu, u ovoj egzistenciji fizike, rađanja, starenja i smrti, zašto niste i ostali u neimenovanoj vječnosti? Zato što ovo ovdje, ovaj fizički oblik života postoji i tako jest, a život teži i želi da bude svugdje od najmanjeg kamena na tlu, do obitavanja u cijelom svemiru kao jedna životna jedinka. To je ono čemu teži život ili Aloim, a Aloim i jest svugdje i u svemu, Aloim i jest vaše duše a i one žele biti svugdje i na svim razinama postojanja, upravo zato i jeste ovdje, u tom tijelu i u tom mozgu. Smisao života je sam život i to bez obzira u kakvom obliku, na kojem svijetu i na kakav način, naj važnije od svega jest da bude života. Ti jesi kap vode izašla iz oceana, u tom oceanu jesi i u taj ocean češ se vratiti, ali tek kad dosegneš spoznaju. Pokušaj gledati ne očima nego srcem duboko u sebe i iz te dubine gledaj u druge ljude i uvidjet češ tu spoznaju. Možda onda počneš više cijeniti svijet oko sebe, a spoznajom da su sve duše potekle iz istoga mjesta, možda počneš i više cijeniti ljude oko sebe. Jer uvidiš li tu istinu, spoznat češ da su sve duše svih svjetova zapravo jedna duša i sto god da činiš nekome zapravo činiš i sebi.
Jedina vrlina koja vam je urođena, koja dolazi od mjesta u kojem su sve duše jedno je spoznaja jednakosti tj. traženje i pronalaženje u ljudima ono što je svima jednako. Sve ostale vrline možete i valja ih naučiti, a one ovise o društvu i okolini u kojoj živite, te promjenama svijeta oko vas. Kako se vas svijet mijenja, nužno je u tim promjenama pronaći ono jedino konstantno koje je kao takvo i nepromjenjivo. Razvijaj svoje vrline i traži u njima ono što je nepromjenjivo i koje obitava u svemu. To je još jedan od puteva prema spoznaji i prema Aloimu.
Pitao je filozof: Ako stablo u šumi padne i nema nikoga u blizini da padu posvjedoči, dali ono proizvede zvuk? Logično i realno je zaključiti da proizvede. Dakle život se kreče neovisno o vama, dok pak vi o njemu ovisite. Ako nečega jest, nezavisno od vašeg mišljenja i razuma, ne mora značit da ono i ne postoji, dok vi ljudi obožavate govoriti suprotno. Prestanite govoriti o onome što ne razumijete i ne shvaćate, svejedno će ono i dalje postojati. Jer ako pričate o onome što ne znate, počnete prikazivati krivu sliku o tome, i to uglavnom ne namjerno, te učite druge ljude da se pokoravaju lažima, neistinama i neznanju. morate shvatiti da je slijed svega logika i realnost. Koliko vam se god nešto činilo suprotno od logike i realnosti, Aloim tom dvoje i dalje teži, bez obzira dali mi nešto ili neki slijed ne shvaćali u krupnom planu ono uvijek ima svrhu i smisao.
|
