Rekorder u primanju odjeba
Evo napokon..napokon...napokon... stigla sam jučer u svoj rodni kraj, gdje su mi svi prijatelji, sva rodbina i svi koje volim! A sad jedva čekam nazad... -.-''
Dosadno mi je za poluditi... jučer zovem svih živih da odemo van i nikom se neda.. "pa čuj ne mogu sad..nisam bila doma mjesec dana...bla bla.." ili "joj ne mogu sad umorna sam", "ajme ne da mi se" ili meni najdraža: "pa gledam te svaki dan, neda mi se ići nigdje"..
Dobro, nikom se ne da, nema veze, bit ću doma i pogledat neki film..možda će sutra htjeti netko bar na kavu.. da nisam baš po cijele dane sama kao pas.. No i sutra ista priča..nikom se neda, netko mora kod rodbine, neki "prave kolače s mamom" (ha, ovo mi je bio najdraži), i ja opet ostadem sama cijeli dan...
i tako ja danas pogledam jedan film, pa drugi, pa treći, pa peti...i onda odem malo šarati po netu. Naravno, prvo upalim fejs, pogledam zahtjeve, osvježim naslovnicu i sasvim slučajno uhvatim u oko mali statusić "Ludilo, ja bi opet...". Otvorim profil te osobe i skužim neke slikice... otvorim te slikice i vidim naslov albuma "Bivša ekipa na okupu". Ooooo bilo mi je krasno. 44 slike od sinoćnjeg izlaska i današnjeg šopinga.. osjećala sam se tako jadno... kad god je nekoj od njih trebalo nešto ja sam bila prva tu da pomognem, pa mi ovako vrate? ostavila sam im mali komentarić ispod jedne slike "ajme bilo je preludo jedva čekam da to ponovimo!" i sad me upravo jedna cura nazvala i rekla da su sve mislile kako me netko od njih nazvao al kad su se našle da su shvatile da je prekasno da me tad zovu jer je već bilo 21:30h (a klub se otvara u 23h). I uglavnom kaže:" A oprosti stvarno, ajde sad s nama, aj pa dođi autom pa ćemo ići van grada negdje..", da ko da ja ne znam da je danas svirka i da im treba prijevoz -.-'' .
Anyway, jedna od njih živi samnom u stanu, jer nemamo ni jedna ni druga love da bi same plaćale stan a niti znamo koga drugoga s kim bi živjele, no kad se vratim nazad u stan nema te sile koja će me spriječiti da se odselim. Dečko mi živi u istom gradu samo sa svojim roditeljima, no sad se odlučio preseliti u svoj stan tako da... ja imam gdje otići. A valjda joj neću previše faliti.. XD.
ostavi trag… (4) | printaj. | x | ^
Malo o meni i današnjem danu...
Za početak... imam 19 godina, za sad :p , ne bavim se ničim posebno, ako koga zanima volim slušati gothic rock ali i drugi žanrovi muzike mi pašu... osim cajki i sličnih gluposti... prva sam godina faksa (nije bitno kojeg), bitno je da sam totalno fulala što sam upisala tu glupost. Uopće me ne zanima to što studiram i svakim danom sam sve sigurnija da ću pasti godinu. Samo mi je žao mojih roditelja koji su mi plaćali smještaj i uzdržavali me ovi 7 mjeseci.
Inače imam i dečka.. koji je izvrstan student, al koji isto tako misli da je pokupio svu pamet ovoga svijeta pa voli mudrovat nama manje pametnijima, ali nema veze isto ga volim. Bez obzira kakav je volim ga najviše na svijetu. Baš sam sad bila kod njega, i ne znam koji je vrag ušo u njega al stalno se dere da ne može vjerovati kako ljudi mogu biti glupi... e i onda je još nešto malo mudrovao,mudrovao i mudrovao pa mi je nabio na nos to što ga ljetos nisam htjela slušati što mi je govorio, pa sam upisala ovaj šugavi faks umjesto onog kojeg sam htjela... imao je pravo. Da sam ga poslušala sad bi vjerojatno dala sve ispite na faksu koji me zanima i koji bi s voljom i željom učila nego na ovom sranju, kad tako moram reći, koji me ne zanima, pa mi ga se neda ni učiti... (puš pauza).
E sad bi se ja kao trebala ići spakovati... kao sutra bi trebala ići kući.. a nedaaa mi seeee...
ha super.. baš mi se javio frend iz amerike, koji usput ne zna riječi hrvatskog... f***.. šugavi engleski..nekad sam ga znala govoriti i pisati...sad jedva rečenicu sastavim. To je sve kriva moja profesorica, koja pojma nema. Više sam ja engleskog naučila gledajući filmove, nego što me ona naučila.
Pače danas sam bila na kolokviju.. mislim da ga neću proći.. došla sam doma plačući nad svojim životom... Imam filing da sam svakim danom sve gluplja i gluplja.. mislim da ću počet pit tablete za pamet, nekoć sam bila jako pametna..kud li odeš pameti vrati se trebaš mi.
Čita li tko od vas Poa? On je meni zakon. Njegove priče su mi onako..dobre.. ali pjesme koje piše su mmi zakon!! Jednom ću napisati ti pjesmu koja me očarala.. zove se San u snu. Predobra je.. Kad je malo bolje pročitaš i baš ideš za tim o čemu on to govori o pjesmi.. uf uf tek je tad odlična.. jako me se dojmila.. ako tko pak zna gdje mogu na netu pronaći njegovu zbirku pjesama ili nešto slično nek mi se javi, neda mi se guglat...
Do sutra narode... slobodno komentirajte trenutačan i buduće postove.. zanima me vaše mišljenje o mom životu. Inače, samo zato sam i napravila ovaj blog. Pa da vidimo, može li moj život biti kome zanimljiv.. :p
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
