my own words...from my heart

Evo me sa inspiracijom!
Ove riječi trenutno osjećam:

I can't run anymore
I fall before you
Here I am
I have nothing left
Though I've tried to forget,
You're all that I am
Take me home
I'm through fighting it

Broken,
Lifeless,
I give up
You're my only strength.
Without you,
I can't go on,
Anymore,
Ever again

I can't run anymore,
I give myself to you
I'm sorry
I'm sorry
In all my bitterness,
I ignored
All that's real and true
All I need is you
When night falls on me,
I'll not close my eyes
I'm too alive,
And you're too strong
I can't lie anymore
I fall down before you
I'm sorry
I'm sorry

Gomenasai for everything
Gomenasai, I know I let you down
Gomenasai till the end
I never needed a friend
Like I do now

Ove su riječi tako za mene istinite ali samo što ne znam kome su napisane. Ne znam što hoću, totalno sam izgubljena. Uskoru ću imati 16 godina, a ne znam što bih sa sobom. Ne pokušavam ništa izbjeći, dopuštam da mi sve dolazi, ali ništa ne dolazi. Počinjem sve više tajiti u sebi stvari za koje ni sama nisam svjesna, jednostvano više ništa ne znam. Ali sam si bolja neg prije – otkačenija, luđa itd. Imam jednu najbolju prijateljicu bez koje fakat ne znam šta bih. Ona mi je super, uvijek ju branim. Katkad me zna živcirat ko i ja nju al to je sve prolazno al naše prijateljstvo nije, i želim da potraje do smrti. Kad mi se čini da je sa svime gotovo i kad nešto želim reći al ne znam kaj, ona se pojavi sa problem i rješavamo ga. Bolje mi je rješavati njene probleme nego svoje. Da to bi bilo to.