My real life

28.02.2008., četvrtak

Nova zbivanja (3.dio)

Nakon toga nikakvih znakova više niti ičega nije bilo, samo standardno javljanje. Jedno vrijeme ga nema pa jedno vrijeme je tu i tako u nedogled... Uf, moram nešto poduzeti i saznati na ćemu sam. Ubija me sve ovo!

E sad počinje poigravanje sudbine mnome.
Jedan vikend odlući mene moja frendica izvući van na neko novo mjesto. Moram priznat da mi se svidjelo. Rupa ko rupa, ali dobra stara mjuza, dobra ekipa, nema nekih ulickanih faca i sl. gluposti. Ok, odlučimo tamo otići i slijedeću subotu...
Dođe ta slijedeća subota, bilo previše ljudi pa smo izašli na zrak u predvorje. U išćekivanju godoa, frendičina tajastvenog dečka, nešto se zapričamo... Otvaraju se vrata, pogledam, kad ni 5 ni 6, ulazi Mrgud, gledajući gdje je došao (očito je tu prvi put) i opet sam. Počnem tapkat frendicu po ramenu, ona digne glavu, pogleda i zaprepasti se. Počne vikati „ne mogu vjerovati! Ovo je nevjerojatno! Što on radi ovdje? Ajme! Nevjerojatno!“ Toliko je bila glasna da je ostala ekipa pitala tko je dotični gospodin, ali uspjela se izvući. Normalno, prođe, pogleda, javi se i ode unutra. Kad se maknuo, kaže frendica: „Očekivala sam svakoga, ali on je zadnji koji bi došao na ovo mjesto! Stvarno nevjerojatno!“ Više je ona bila uzbuđena nego ja.
Odlučim se na (opet glup potez) mail i kažem sebi: „Ako odgovori, ok, ako ne odgovori, odustajem!“ Pošaljem mail bez ikakvih ponuda i gluposti, znači čisto prijateljski stila: „Di si, si živ?“ i zamolim ga da mi da kakav privatni mail ili broj moba. Što mislite? Jel odgovorio?

Naravno da nije! Nakon toga ga dugo nisam ni čuo ni vidio! :(

Nastavak igranja sudbine.
Odlučim krenuti dalje jer od čekanja nema kruha. Vrijeme je učinilo svoje i počnem se hladiti od dotičnog gospodina. Krenem u nova upoznavanja i traženja potencijalnog partnera, ali ne ide. U glavi mi je i dalje, nikako ga se riješiti. Nikako naći nekog tko bi zamijenio njegovo mjesto. Ali ja sam uporan i tražim i tražim.
Nakon nekog vremena konačno upoznam jednog koji bi mogao proći. Počnemo se viđati, izlaziti, zabavljati... Čak sam mu se i svidio, a i on je meni bio na dobrom putu nečeg trajnijeg. U tom trenu se pojavi Mrgud preda mnom, niotkud. Počeo sam ga sretati na svakom uglu. Gdje god odem, pored mene je. U jednom danu ga 2 do 3 puta sretnem. Uf, ta sudbina, kao da mi ne da da se maknem od njega. Pokušao sam prijeći preko toga, ali ne ide. Opet su se otvorile stare rane. Joj, ne opet! :(

Nastavak (zadnji dio) slijedi...

- 18:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.02.2008., subota

Nova zbivanja (2.dio)

Došao je taj dan. Znate kako se kaže? Ko čeka,... nastavak i nije kao šta ste mislili. U mene taj poslovica kaže: Ko čeka, taj se načeka! Nije se javio ni sutradan, ni preksutra...
U subotu ja ponovo s frendicom na kavu, dolazi on. Ja se pravim da čitam novinu i ne vidim ništa okolo. Uhvati ga neka nervoza, uzhodao se gore – dolje, pretpostavljam misli kako započeti razgovor. Dobro pretpostavljam! Dolazi do mene i govori: “Ej, oprosti, ja se tebi svaki dan zaboravim javiti, ali ne brini, javit ću ti se! (Whateva??) Znaš, pogledao sam ono, nema toga, ima ti ovoga, bla bla bla...“ Postavio sam mu još jedan upit koji je rekao provjerit pa će se javit. Aha, how yes no!
Opet ponedjeljak, ne javlja se. U utorak šaljem mail: "Kad ja kažem javit se, javim se!" Odmah me nazvao, ali naravno, ne sa svog mobitela nego s telefona s posla. Objasnio mi je sve što me zanimalo i ok, kaže mi da se vidimo u kafiću.

To je (nažalost) sve od većih razgovora... :-(

Praćenja su i dalje nastavila.. Gdje god ja van, tu i on, sam ili u društvu! I obavezno, ako mu se ne javim, prolazi i okreće se, gleda dok ne obavimo 'dužnost'. Jednom odemo vani frend i ja koji ga nikad nije vidio. Pita me koji je, ja mu ga pokažem i zamolim da ga promatra, a ja ću ovaj put biti kuja koja ne primjećuje ništa. Svaki korak koji bi mu ja rekao dogodio se. Sad će se okrenit, sad će krenit, sad će se javit prijatelju pored mene pa će njegov prijatelj otići do cure koja mi je s druge strane... Kako kažem, tako se događa. Moj frend se krstio i nije mogao vjerovati! Nakon dobrih pola sata mi kaže: „Daj molim te, pogledaj ga i javi mu se. Ne mogu ga više gledat kako se okreće!“ Klimnem mu glavom, obavimo javljanje i to je to. A šta reć?

Drugi put ponovo izađem van s drugim frendom i idem u izvidnicu, naletim na njega tj. mimoiđemo se. Javi mi se, stisne ruku, nešto progovori, nakrivi glavu i uhvati me za uho, ono nježno. Ja se zbunim i smrznem. Dok sam skužio što je napravio, nestao je. Dođem do frenda i kažem kako me ovaj uhvatio za uho, te mu demonstriram. On se izdere na mene kako sam idiot, da što više čekam? Da je to znak... Sutradan pitam frendicu jednu, frendicu drugu,... svi mi kažu isto. Jedna me samo upitala: „Di si vidio da straight straighta hvata za uho?“ Ali opet mi nije jasno, zašto je pobjegao? Ima moj broj, mail... Zašto je toliki problem javit se???

Nastavak slijedi...

- 15:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.02.2008., ponedjeljak

Nova zbivanja (1.dio)

Zadnje šta se zna je to da bih se smrzo svaki put kad bi Mrki bio u mojoj blizini. E pa to se promijenilo!
Sigurno se pitate kako? Sad ću vam ispričati! Zanemarit ću sitne detalje jer bi onda bilo materijala...

Prošle godine, noć Uskrsa, sa subote na nedjelju izađem ja van sa svojim društvom u jedan poznati klub. Inaće je poznato da se on i ja često pratimo? Uf, i da znate kako! Ne biste vjerovali! Ni meni nitko nije vjerovao dok se osobno nije uvjerio u to.

No vratimo se priči. Izađemo van i standardno tražimo mjesto gdje ćemo se ugnijezdit kako bismo mogli plesati i ludirati se, kad u prolazu naletimo na Mrkijevog brata koji je (očito) malo popio i uhvatio me u djir. Sve je bilo dobro dok on nije nestao i pojavio se Mrki. Mi smo plesali, a on kao neprimjetno prolazi pored nas, dolazi meni iza leđa i ispijajući piće, čeka da se okrenem. Okrećem se, on se zacrveni, nasmije, priđe i stisne mi ruku. Uspio sam ostati pribran i čestitati mu Uskrs, a on je samo prozborio 'i tebi stari!'. Ekipi sam rekao da je to Mrki (naravno ko je znao za tu priču), a kad sam se za nepunih 30 sekundi ponovo okrenuo, on je nestao. Znači očito mu je misija bila prići mi i javit se, tj. ostvariti prvi kontakt. Hm, zanimljivo! Znači, da bih ja sad trebao biti slijedeći na potezu...
Od tada se uredno javlja, trubi na cesti, klima glavom, ali opet ništa više od toga. Ako je s ekipom, neće se javit, a ako nije, obavezno je javljanje. Razmišljam koji je slijedeći potez... Morao bih mu sad nekako dati do znanja da želim nešto više, ali kako?

Sine mi ideja kako bih mogao napraviti nekakav poslić za ono čime se on bavi (nećemo sad sve odati). Na taj način mu mogu dati broj i očekivati poziv. Napravim ja taj papir i skupljam hrabrosti kako ga pitati. Jednu nedjelju dolazi on na mjesto zločina i sjedi solo dok se ekipa iza zabavlja. Ja dolazim do njega, uhvatim za koljeno i pitam ga da li mu mogu donijeti to i da mi to ispita, on se opet zacrveni i kaže „Naravno, samo daj!“. Rekoh mu da ću mu dati kad ga slijedeći put vidit ili ću mu ostaviti bratu. On klimne glavom i kaže kako će se javiti čim to dobije i ispita. Tako ja napravim to i naletim na ulici na njega, on se zaustavi i pita me jesam li mu donio. Ja kažem da jesam i dajem mu. Ruke mi se počinju tresti, njega krpa nervoza. Objašnjavam mu šta piše na papiru i naravno, na kraju je broj na koji me može dobiti. On to pozorno prouči i kaže kako će se javiti sutra. Uredno mu zahvalim i odem. Frendica stoji sa strane i davi se od smijeha. Ja je pitam u čemu je problem, a ona mi objašnjava kako nije uspjela ocijeniti tko je bio uzbuđeniji, on ili ja. Uf, željno išćekujem sutrašnji dan!

Nastavak slijedi...

- 15:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Priča o mom životu, tj. životu jednog gay dečka koji svoje tajne (dobro, ne sve) želi podijelit s vama i koji je pomalo razočaran u cijeli svijet, ali nada ga još uvijek drži, a i ljubav.


Statistics

Linkovi