|
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
My purple fairytale
Tko sam? Što sam? Onaj koji sanja.
U ovu groznu knjigu unjela sam
svo svoje srce, svu svoju nježnost
svu vjernu (prerušenu), svu svoju
mržnju..
Zato sam i pisala, da bih
tugu pretvorila u čežnju, a
samoću u uspomene.
X.Little Princess.x {uber kul cura}
Just another star {super cura}
Love him {super cura, sa super postevima}
°°Purple Haze°°{odličnaa cura}
Tanja {odlična cura, sa posebnim stilom pisanja.. isplati se čitat}
°°Otrovna Shelly°° {prezakoon curaa}
Beba moja {moja seksi čika =)}
Dora {zanimljiva cura xD}

Podigni zid bezbroj godina dug, tako
da nemogu preko da te ne vidim, i
da ne osjetim da za tebe ima još
netko, meni nepoznat.... =)
Nobody would stay interested in me, If I was normal... =)
I will not disturb
I will not go
Just take me back
help me to carry the stone
open your heart
I¨d like to come home...
Život je zanimljiv upravo zbog mogućnosti da se ostvari san...
Nastojim živjeti u sadašnjosti, što je više moguće
bez prošlosti koja blijedi,
bez budućnosti koja prijeti..
...Voljeh je više nego što ima zvijezda na nebu...
Tužna sam..
Ne znam što se događa sa mnom i sa mojim životom. Kao da dopuštam da sve pada u vodu, kao da mi je sve svejedno i ravno a znam da nije..
Želim se probuditi iz ovog svega. Želim ugledati i ivanu kako se smije, želim vratiti starog mateja i antonia, želim da idemo u staroj postavi vani, a ne svatko odvojeno. Neću to.. želim na more. Želim otići iskrenim prijateljima, a ne živjeti ovdje gdje sve samo jedna velika laž, gdje su pravi prijatelji neka velika nepoznanica. Gdje su pravi prijatelji rijetki, kao što je rijetka i kiša u danima ljeta..
i želim vam reći da se borite oko svojih prijatelja, da im svaki dan dokažete koliko vam je zapravo stalo do njih i da ih ne pustite samo tako.. kao što sam ja neke.. i sada.. žao mi je užasno.. želim vratiti vrijeme u zadnjih par mjeseci, kada je još sve bilo savršeno, kada sam na svijet gledala sa teškim optimizmom. Želim ona 4 dana, želim bubamaru i naše ležanje na kamenima, gledanje u zvijezde, slušanje njezinih depresivnih pjesmi, i da se smijemo (ovaj put probat ću da ne plačem =)). Želim opet onaj glasni smijeh koji nastaje kada smo ivana i ja stvarno sretne,
nemogu.. moram krenuti dalje, pa koliko god teško bilo. Moram. A nikako da se maknem, sa ove crne točke..
i nemogu vjerovati da nema više marije. Da neidemo više skupa van. Da se više ne smijemo skupa, da više ne hodamo skupa kroz grad, i da ja više ne pokušavam kopirati njezih hod. Marija fališ mi, usprkos svemu.. nadam se da si dobro, i da si uspjela sa onim dečkom.. žao mi je što ja nisam dovršila onaj naš plan.. ajme marija, što mi radiš.. volim te. =(
a ti petra. Hvala ti na prekrasnom iznenađenju. Stvarno si mi dala opet onaj iskreni osmijeh, opet si me vidjela sretnu.. hvala ti na svemu petra. Hvala ti na nezaboravnom danu. I jedva čekam da završi škola, da sjednem na bus, i da odem k tebi u požegu na par dana. Volim te mišeku moj. =)
nemogu… opet ponavljam da sam jadnica koja odustaje čim naiđe na prvu prepreku.. idem jesti kolače koje sam ja napravila, možda pomognu. (svi znamo da neće, ali ipak, u nadi je spas..)
volim vas sve.. (zna se koga posebno)
puseki.. =(