×××ArT* Of My PoEtRy* ×××
04.12.2006., ponedjeljak
U SPOMEN NA JAMESA DOUGLASA MORRISONA
|
U SPOMEN NA JAMESA DOUGLASA MORRISONA (1943.-1971) Novi post rezultiran novim vremenom, prostorom, novom stvarnošću... Nisam lud. Zanima me sloboda. Sretno! Jim Morrison,proljeće 1917. Rina je jednom rekla kako joj je žao i kako se fantastična ikona glazbene povijesti Jim Morrison okreće u grobu zato jer ga hrpa debila uzdiže u nebesa i opsjednuti su njime i da on to sigurno nebi htjeo. To me iskreno začudilo,ali onda sam shvatila: ljudi koji iz prikrajka gledaju na ljude tkz opsjednute Morrisonom zasigurno imaju takva mišljenja ,ali oni koji slušaju Doorse znaju neku drugu stranu,znaju Jima kao ličnost (da nebude zablude pritom ne mislim na fejkere koji si furaju film u glavi da su rockeri i furaju majice na Doorse ,a znaju samo riders on the storm i touch me baby). Uz ono malo vremena koje čak nije bilo ni slobodno uzela sam Morrisonovu knjigu divljina ,a prije toga sam dovršila čitanje knjige Johna Densmorea «Riders on the storm» ....viđenje Jima i Doorsa iz njegove perspektive promjenilo mi je način gledanja na cijelokupni stav i djelovanje te legendarne grupe. Možda ima debila (a zasigurno ih ima ) koji su opsjednuti Jimom ,ali on je sretan baš zbog toga,on je sam sebe proglasio šamanom on je htjeo utjecat na ljude zato je i pisao ...upravo zbog toga sve više i više raste u nama kroz svaku riječ,svaku pjesmu i svaki tekst... mislim da je postigao svoje uz njegovu osmrtnicu nalazila se samo jedna jedina riječ ,nije to bila riječ pjevač ni legenda ni ništa visoke pozicije ali bila je to riječ koja je bila zvučna bila je jaka bila je to riječ kojoj je Jim težio kroz cijeli svoj život PJESNIK. Napokon je postigao ono čemu je težio postao je jedan od '' prokletih pjesnika ''....svi slušaju glazbu Doorsa kao da je to najobičnija glazba (ne uzdižem ja njih samo konstantiram da nebude zabune) ,ali nije, pjesme su prožete boli i riječima takve snage kontrolirano koncentrirane i zbijene u jednostavinim rečenicama kako bi prenile poruku moći...JELI TO BILA SAMO KASNO ADOLESCENSKA FANTAZIJA O SVEOPĆIM OKVIRIMA STVARNOSTI ILI NEŠTO VIŠE NEZNAM ALI ZNAM DA JE OSTAO UBILJEŽEN I ZAPAMĆEN KAKO U IZGUBLJENIM SPISIMA,MAJICAMA UFURANIH FEJKERA ILI SRCA REALNIH I STVARNIH POKLONIKA NIJE BITNO, BITNO JE DA JIM JOŠ UVIJEK ŽIVI SA NAMA ....TOG KOBNOG 3.SRPNJA 1971.GOD SVIJET JE NEŠTO IZGUBIO ALI JE I DOBIO....izgubili smo «Jima» ali nesmijemo žaliti on više nije bio svoj bio je podvojena ličnost uništena opijumima i porocima doživio je smrt onako kako je želio brzo i nestvarno sada kada je ispunio svoj cilj ,cilj da upozna vječan san. Svijet je ostao uskraćen još samo brilijantnih rečenica izvedenih iz stranoga uma Jima sažetih u intelektualne tekstove neuobičajne poezije pisane kao scenarij za izvede šamanskog seksualnošću nabijenog spektakla... |