Slipknot666
24.03.2006., petak
Intervju s Paulom
Intervju sa Paul Grey -Maska koju nosi-  Skupina Slipknot održala je u Wiesenu kod Beča posljednji koncert uopće na svojoj Iowa turneji. Turneji koja je trajala nešto više od godinu dana i u sklopu koje su obišli cijeli svijet, uključujući i 3 dolaska u Europu. S basistom Paulom razgovarali smo nekoliko sati prije njihovog nastupa, koji se pokazao kao jedan od boljih na cjelokupnoj turneji, što su momci i sami rekli pri silasku sa stagea. Paul se pokazao kao drag momak, pričljiv i skroman, kao i nekolicina ostalih Slipknotovaca koji su prolazili back stageom i ubacivali se u intervju. Pozdrav Paul i dobrodošao. Ovo je posljednji datum na ovoj mini turneji i posljednji na Iowa turneji uopće. Dosadašnje impresije? - Ova mini turneja je bila odlična, 7 nastupa na sedam velikih festivala. Ovo večeras nam je zadnji gig i nakon toga idemo doma. Planovi za bližu budućnost? - Pa kako za koga. Corey i Joey imaju solo albume koji izlaze ovih dana (Stone Sour i Murderdolls), pa će ih promovirati na kratkim turnejama po SAD-u. Ostatak benda će se odmarati ili isto raditi na nekim svojim solo zajebancijama. Krajem godine bi se trebali naći i početi raditi na novom albumu. Ako sve bude po planu, album bi trebao izaći sljedeće ljeto, otprilike dvije godine nakon Iowe, što mi se čini kao dobar razmak među albumima. Nekakve Internet glasine govorile su o novom albumu već za Helloween ove godine? - A ne, ne. Ne tako brzo. Mislim da bend poput nas treba minimum dvije godine između albuma. Da se obavi taj cijeli proces koji uključuje izdavanje, turneju, odmor pa onda tek pisanje sljedeće ploče. Za Helloween nam izlazi DVD koji će donijeti dokumentiran naš nastup u Londonu, cjelokupni show, plus brdo ludih dodataka. Joey radi na tome, izgleda jebeno dobro. Vidio sam da su Murderdolls imali koncert 18. 8. , a vi ste već 20. otvorili ovu mini Euro turneju, što me je zbilja iznenadilo, jer kada vježbate, odnosno kada ste se uopće našli svi zajedno, na sam dan koncerta ili?! - Ma navježbani smo mi (smijeh). Našli smo se prije par tjedana i ubili se od probi nekoliko dana. Mada opet, kada si godinu dana na turneji i onda uzmeš odmor od par tjedana, zbilja ti ne trebaju ponovno nikakve probe. Naštiman si kao sat i ono, ready to fuckin go! Tako da nam i nije bila neka frka, više moramo paziti kako će sve to izgledati na stageu i prilagoditi se uvjetima svake dvorane, odnosno svakog festivala. Što se trećeg albuma tiče, kakve ideje imate, gdje želite otići sa zvukom? - Kakve god mi mini finese unijeli, to će biti Slipknot ploča, razumiješ? 'Iowa' je donijela brdo noviteta u odnosu na prvijenac, ali to su opet dva punokrvna Slipknot albuma. Možda ćemo otići malo više u tehničke sfere, znaš, zakomplicirati stvari još malo više. Jer kada se ovako vratiš sa turneje osjećaj je kao da sve znaš napamet, želiš sebe i svoje sviranje gurati naprijed, tako da smo pomalo razgovarali o tome da tehnički još malo zakompliciramo pjesme, da nas može biti trema prije nastupa (smijeh). Bilo bi to zanimljivo čuti, budući da je 'Iowa' pokazala brutalnost i beskompromisnost na neki način, pa mislim da se na tom polju više ne morate dokazivati. Kako si uopće zadovoljan sa tržišnim uspjehom 'Iowe', jer je ipak prošla nešto lošije od prvijenca? - Ma, prezadovoljan sam! To je jedan od najžešćih albuma koji se ikada našao u Top3 na Billboardu. Ljudi iz industrije su očekivali valjda čuda, ali hej, to je jebeno brutalna moderna metal ploča s brdom old skul metal utjecaja, tako da definitivno nije nešto što bi trebalo rušiti rekorde u prodaji. Jedan ste od bendova koji jednako dobro prolazi s obje strane Atlantika. Usporedi mi malo koncerte ovdje i u Americi. - U svakom slučaju je drugačije. Stvarno osjetiš razliku kada sviraš. Postoje neka mjesta ovdje u Europi gdje je sto puta jebeno luđe nego igdje u Americi. Jer ljudi ovdje možda i nemaju sve servirano na tanjuru kao klinci u USA, koncerti su ipak nešto rjeđi pa publika fanatičnije reagira. No, opet, postoje i arene u New Yorku ili L.A.-u, gdje te sama spoznaja da sviraš tamo zapanji. Ono, jebeno je različito, i svugdje je zakon. Samo nek se svira. Pročitao sam noćas o totalnom kaosu u NME šatoru za vrijeme potpisivanja CD-a na Readingu. Navodno vas je 2000 fanova čekalo za autogram, što je rezultiralo kaosom i rušenjem šatora. I tako je čini se po svuda gdje dođete. Što misliš da li je to - to, odnosno, koliko uopće veći možete postati, i da li uopće želiš da se ludnica i dalje širi? - Da jebote, ma ja sam samo sretan kako su se stvari razvile. Ako postanemo veći, neka ide. Da nisam ovdje radio bih doma u nekom bircu, jedva otplaćivao stanarinu i mučio se na probama u nekoj garaži na kraju jebenog svijeta. Ovo je najbolji posao na svijetu i što god dođe uz njega, samo daj. Nemam nikakvih problema s tom medijskom prašinom, koliko god veliki možemo postati, neka postanemo. Kada si već spomenuo taj normalan posao (birc), koje su prednosti a koji nedostaci svega ovoga što ti se dogodilo sa Slipknot? - Kakvi nedostaci (dugi smijeh)!!? Ma, sve sam živo dobio! Radio sam u bircu, neki drugi iz benda po videotekama, po nekakvim skladištima...sve što smo uvijek htjeli je svirati u bendu, i sada to i radimo, putujemo po svijetu i zaradiš nešto para. Ma jebeš sve ostalo, već sam i zaboravio na onaj život prije. Mislim da ste vi i u nešto boljem položaju, jer kada se rock zvijezde na nešto žale onda je to uglavnom gubitak privatnosti, prepoznavanje na ulici i sve češća javna maltretiranja. S obzirom na maske, vjerujem da vi nemate takvih problema? - Da, mada i sva ta fama sa maskama lagano jenjava. Mislim, uvijek ćemo ih imati, ali već je toliko fotki nas bez maski na Internetu, i brdo nas je ljudi već vidjelo, više nam nije to ono, big deal. Maske smo u početku i stavili jer se želimo fokusirati na muziku, ali opet napraviti i jedan dobar jebeni show od cijele te Slipknot priče. Ne pere nas nikakav ego trip, rock star i takva sranja...Da nam je do toga, odavno bi skinuli maske i slikali se na naslovnici svakog jebenog magazina na svijetu. Ovako nam je privatnost na neki način sačuvana. Da se vratimo malo na nadolazeći album. Jeste li razmišljali već o producentu, jer je Ross Robinson poznat kao producent koji bendovima producira prvih par albuma, pa onda oni u želji za čišćim zvukom potraže nešto novo (primjeri Korn, Limp Bizkit, Soulfly...). Ili želite nastaviti raditi sa njim? - Nismo još došli do toga. Iako, da se mene pita, uvijek bih radio s Rossom. On je zakon čovjek, sviđa mi se kako radi i ne osjećam potrebu za drugim producentom. No hej, bend smo od 9 ljudi i kako odlučimo, tako će biti. Iako, opet kažem, volio bih ponovno raditi sa njim. Kako gledate na art aspekt koji glazba povlači sa sobom, cijeli cover CD-a, spotove, sve što dolazi uz glazbu? - To nam je apsolutno jednako bitno kao sama glazba. Pa jebiga, cover art za 'Iowu' je bio nominiran za Grammyja, što govori samo za sebe. Već smo čak razmišljali o izgledu novog albuma, imamo neke lude ideje kako to zapakirati, pa ono, vidjet ćemo. U svakom slučaju, i to je jedno ogromno područje koje nudi brdo mjesta za istraživanje i želimo i tu ići naprijed. Pričao sam s drugim momcima iz benda o njihovim glazbenim utjecajima, i uglavnom su se spominjali bendovi poput Neurosis, Eye Hate God, nešto starijeg noisea. Što ti slušaš, izvan Slipknot? - Ma brdo, stvarno puno različite glazbe. Čekaj, evo, mogu ti reći što trenutno imam u autu u CD plejeru: Portishead, Morbid Angel, 'Ride The Lightening' od Metallice, brdo nekih starih heavy albuma, ma ono, širok raspon glazbe. Svi mi volimo glazbu, jako ju slušamo, zbog toga smo na kraju krajeva i u bendu. Reci mi svoje mišljenje o trenutnom stanju na toj, nazivaju ju nu-metal, sceni. Kamo će to sve otići, što misliš da novoga dolazi, odnosni koji bendovi mogu preživjeti sve te trendi smjernice? - Ma pun mi je već k.... tog nu-metala. Mi smo metal bend, koji isti taj metal svira na jedan moderan način, jer hej, godina je 2002. jer tako? Pa ipak, ne zvučimo kao Limp Bizkit, pa nas je zbilja smiješno stavljati u te nekakve žanrovske koševe. Dobra glazba će preživjeti, kad čuješ System Of a Down, znaš da oni imaju budućnost, isto vrijedi i za Mudvayne, strašan bend. No ima i tona bendova koji će samo nestati, no opet, tako je sa svakim stilom koji upadne u medijske trendy vode... Kada si već spomenuo Mudvayne, znam da ste dobri s njima, Clown im je producirao prvi album, uskoro im izlazi novi. Znaš li kako to zvuči? - Joj, s njima se nisam čuo jako, jako dugo. Momci su u studiju i naporno rade. Neki dan sam se čuo s Gregovim (Mudvayne) bratom, on radi za nas. Veli da je album strašan, definitivno nova razina Mudvayne, čisti prog brutalni metal. Ploča izlazi krajem godine, nadam se da ću ju uspjeti čuti uskoro. Koja je zapravo formula uspjeha za mladi bend, postoji li uopće takvo nešto? Tvoj savjet... - Ma nema nikakve formule. Samo sviraj i sviraj i sviraj. Drži se svog stila i ne mijenjaj se kada to budu tražili od tebe. Internet je danas jako olakšao stvar mladim bendovima, postavi stvari gore i samo pumpaj, pumpaj famu. I nikada ne odustati, nikada! Kako ti se sada čini vaš uspjeh kada pogledaš unazad, da li je zbilja bila eksplozija preko noće ili si imao vremena o svemu razmisliti? - Ma bila je totalna eksplozija, preko noći. Godinama i godinama smo radili i onda odjednom boom, nađeš se na turneji, sviraš, daješ intervjue, izdavač ti kaže da se ploča super prodaje, ono, vowww!!! Ne žalim se (smijeh). U početku ste svirali male klubove, a sada ste došli do festivala na kojima zna biti i dio 80 000 ljudi. Što ti preferiraš? - Definitivno više volim manje, klupske ili dvoranske koncerte,. Ok, nemam ništa niti protiv festivala, ali ponekad zna biti glup osjećaj. Sviraš, a neki su ljudi 200 metara od tebe, ti ne vidiš njih, niti oni tebe. U zatvorenom prostoru je tijesno, znojno, osjećaš naboj u zraku: Puno, puno mi je to bolja atmosfera. Ponekad me zadivi činjenica da vas je 9 u bendu i da i dalje funkcionirate kao sat, kako se ne pobijete ponekad međusobno? - (Dugi smijeh...) Pa ima i toga, super je svirati u ovakvom bendu, jer kada se s nekim posvađaš imaš brdo ostalih ljudi s kojima možeš pričati, kužiš? Kada se zakačim s nekim, ono, jebe mi se, ajmo ohladit glave, ima tu još ljudi spremnih na zajebanciju. Od ovog benda možeš napravit 3 Primusa, 3 Nirvane (smijeh)... Da, stvarno nas je pun kurac, al' za sada ide jako dobro. Smatraš li se osobom natjecateljskog duha, jer mnogo je danas bendova i izvođača koji pokušavaju nadmašiti jedni druge, bilo u produkciji, stage showu, raznim ludostima... - Ma jebeš to, to je najveće sranje! Mi gledamo samo na sebe i pokušavamo se uzdizati sami za sebe. Nikada se nećeš moći mjeriti s nekim bendovima, u nekim stvarima, jer je na kraju krajeva sve stvar novca. To što netko ima bolju stega produkciju, skuplju turneju, boli me k.... Imali smo i mi na prošloj turneji strašno skup stage production, ovoga smo puta došli samo s osnovnom opremom, i svejedno je zakon i fantastičan show. Kužiš, ljudi se izgube uspoređujući se sa drugima, imaš svoje ime, svoj zvuk i svoj izgled, i samo radi na tome i unapređuj to. Sve ostalo je sranje. Gledaju li te ljudi danas drugačije nego prije Slipknot eksplozije, kako izgleda u tom pogledu tvoj privatni život? - Da, odjednom sam stekao svu silu nekih novim prijatelja (smijeh), odjednom sam svima fora, ali hej, nisam ja glup, mogu svi odjebati lagano. Imam svoj krug ljudi s kojima provodim vrijeme, tako je bilo prije i tako je i sada. Ljudi pitaju kako danas veliki bendovi poput vas, Korn ili Deftones mogu i dalje biti sjebani, ljuti i agresivni, jer kao, zaradili ste sve te novci i ne bi se trebali više žaliti? - Sve je to u glavi. Danas smo još više pissed off nego prije. A i nitko od nas nije bogataš. Zarađujemo puno manje od nekih bendova, a i dijeli se novac na 9 ljudi. Naravno da imamo za život, ali nismo jebeni bogataši. Obični smo dečki kojima se pružila prilika da vide svijet, i dalje sviramo iz srca kao i prvog jebenog dana. Slava ne mijenja ništa, to ti može potvrditi svaki zdrav i normalan bend. Uvijek smo svirali bijesnu glazbu sa stavom, i ne vidim razloga zašto bi to mijenjali samo zato što smo usput zaradili nešto novaca. Iz pozicije čovjeka koji puno putuje, i vidio s ogroman dio svijeta unazad godinu dana, koliko ti se čini da su događaji od 11. 9. promijenili nešto, odnosno da li se uopće nešto promijenilo, koliko to ljudi napuhuju? - Iskreno, jedina promjena koju ja osjetim je da te sada malo duže pretražuju na aerodromu u Americi, ništa drugo. Glave ljudi su i dalje iste, sve sjebano kao i prije. Mene je samo iznenadilo da se to nije dogodilo prije, razumiješ, jer unazad par godina imam osjećaj da je takvo nešto stalni visilo u zraku, sve nekakva šugava i gadna atmosfera. I onda kad se odjednom dogodilo, svi nešto šokirani i začuđeni, ma nemojte srat... Ok, i za kraj, što možemo očekivati od Slipknota u narednih nekoliko mjeseci i onda na novom albumu? - Uživajte u Stone Sour i Murderdolls, ja ću malo odmorit svoje dupe, a onda naporan rad na novom albumu. Treći Slipknot album očekujte najranije idućeg proljeća, a najkasnije sredinom ljeta, vidjeti ćemo kako će nam se neke stvari posložiti. Onda naravno natrag na turneju, na kojoj se svi naravno vidimo. Pozdrav svima u Hrvatskoj, hvala svima koji nas podržavaju, i ono, vidimo se uskoro! |
