....Jedan trenutak

Kupili smo, skupili smo, 'brdo' hrane, po koji 'spic' pica. Nije svaki dan, nit je svakog desetljeca tako da zajedno budu, te Bozic, te Bajram, te Nova Godina, te Bozic. Cekat cemo sljedecih, cini mi se skoro 30 godina, da opet zajedno budu nam praznici. Ostarit cemo.

Jos je jedna godina prosla, jos par sati. godina iza koje ce ostati samo par krutih informacija, ma koliko je mi duboko i jako dozivjeli, to ce ostati individualni zapis, koji ce zub vremena nagrizati i tjerati polako u zaborav. Pamtit cemo da smo svi dozivjeli svojih pet minuta slave? Hocemo li? Jer smo postali osoba godine prema NYT. Ne, necemo to pamtiti.

Pamtit cemo jedno vrijeme da je u 2006. pogubljen Sadam, na prvi dan Kurban-Bajrama. Da je pronadjena djevojcica Natascha Kampusch, nakon vise od osam godina zatocenstva u maloj sobici u podrumu.

O pocetku novog rata na teritoriji Somalije. O odrzanim izborima u BiH i jos uvijek nekonstituiranoj vlasti, za koju se niko, naravno, ne sekira.

Bilo je to jos mnogo desavanja, poput Svjetskog prvenstva u fudbalu, ZOI u Torinu i ponekog manje takmicenja, oprastanja australijske plivacke zvijezde u plivanju od aktivnog bavljenja ovim sportom.

Vec sutra ce sve gore navedeno biti nebitno, imat cemo novih 365 dana za svoje zelje.

Sretna vam Nova 2007. Godina!!