....Jedan trenutak

Cesto me pitaju koliko godina imam? Ma hajde, toliko, kao da sam rekao tri hiljade i dvadeset i cetiri.
Cesto slusam druge ljude kako svojim poznanicima, prijateljima, familiji i cesto nepoznatim ljudima govore, savjetuju ih: "Ma nije pravo vrijeme za to, da sam mladji. Ja, da sam mladji." Govore oni tako, da nije pravo vrijeme, da se ima puno godina, da je vrijeme da se covjek "smiri" i grijese i svoje greske prenose i utiskuju u druge ljude.

I uvijek mi je interesantno bilo, kako ti isti ljudi drugima sole jutro, dan i vece, nekada i cijelu noc i kako im se drugi ne odupiru ili ih barem ne ignorisu.

Jer uvijek je pravo vrijeme, sutra moze biti samo kasno i moze covjek samo drugima govoriti ovo sto navedoh da drugi ljudi govore po tramvajima, autobusima i ljetnim bastama i kao usput narucuju jos jednu kiselu.

Kako se cijele familije trude da jednog neposlusnog clana familije od necega odgovore i poslije se "raduju" time sto su nekoga sprijecili, odgovorili od nauma da iskoci iz rupe.

Pravo je vrijeme, sta god da radite i namjeravate da uradite. Nikada nije kasno.

Uvijek je pravo vrijeme i sretno vam bilo. :)