Ne znam odakle bih počela... Počet ču od srijede... Moj sretan dan. Ispravila sam povijest, dobila 5 iz matke... Ja nalazim sreću i u malim stvarima... Četvrtak je bio potpuno suprotan od srijede... Pogotovo na matematici... Ne za mene, nego za nastavnicu... Dečki su joj rekli da je nepoštena. Oko ocjenjivanja... Ja se neslažem. I onda Špoljarička dođe na naš sat hrvatskog i održi govor, što se mene tiče, to je bio najbolji govor koji sam ikad čula. Petak sam išla na pretrage neke u bolnicu pa nisam došla u školu... Par ljudi me pitalo šta je bilo, ja im sad kažem da nije ništa strašno... Imam jednu vijest za vas al neču vam sad reč, nego u sljedećem postu... Jučer sam čitala za današnji kviz o Janu Vlašimskom. Kad sam došla... Ajme majko, to sve veliki ljufofi, 7. i 8. razred. I ponavljaju oko tog kviza i ja sam slušam, i tak sam još nešt naučila... Prvi dio kviza je bio eliminacijski, sa podizanjem točnog odgovora. Nas 7 je prošlo u 2. krug... Nakon što je taj krug prošo jedna cura (Hana Per) imala je 13/13, a nas 5 je imalo 12/13. I Jasna kaže da od nas 5, dvoje ide u Češku... I idu pitanja dodatna... Ja sam u njima imala 2 boda jer sam odgovorila na Petrino pitanje... Ona mi je malo pripomogla time što je rekla dio pitanja, a da nisam odgovorila na to pitanje išla bi svejedno jer bi ja i ta cura imale isti broj bodova... I tako... Idem u Češku, još se nezna kad... Sutra opet škola i sve po starom... Puno mi komajte i stavite me u linkiche, plizz... Idem sad... Javim se za kojih tjedan dana... Do tada pozzam sve koji me poznaju i nepoznaju... Vidimo se!!
Sreća je u malenim stvarima... Sreća su oni čarobni trenutci koji ostaju u vama.
|