My live,my death

Proklet dan četvrtak....
to ti je tak kad se ujutro digneš na lijevu nogu, pa ti još ko za vraga i ostatak svijeta stane na žulj, pa te sve lagano kuri i pali do te mjere da bi najrađe nekome grkljan iščupal golim rukama...
ko što rekoh, proklet dan četvrtak....
Treba i meni da shvatim da se nekim stvarima ne mogu niti nadati, a još manje očekivati.
Jbg, takav je život.
Na kraju, ne znam za koga se borim, za koga se trudim nešto napraviti.
Sve ostale očito boli ona stvar za cijeli svijet, pa zašto nebi i mene?
Ponekad ser pitaš čemu sve to? Čemu se živcirati, šiziti, vrištati, moliti? Da barem netko čuje???
Kućicu na moru, nikome nije stalo.
Realnost
E pa zašto bi onda meni bilo?