|
|
| rujan, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*za Janu i Natalie - vratćete se jednog dana *smiješak*
The winds they may haunt me
in bloodredest skies
The moon may bewed
the strangest of light
The clasp of indifference
the conquering tide
The sweeping of daylight
Look up, look up there`s an angel in the snow!
Krećem ispočetka
Munje su zavodljivo plesale po obalcima bacajući kratke sjenke na kameni pod neobično dekorirane spavaonice, broja 66. Zidovi su bili obojani u crveno, plavo, crno i ljubičasto dok su ih krasili monogobrojni posteri i crteži. Djevojka koja mi je u ovom trenutku uzvraćala pogled iz zrcala nosila je nervozni osmjeh na svom neobično bijelom licu; nosila je crnu traku koja je uredno položila nju ravnu plamenocrvenu kosu preko golih ramena. Pogledala sam ka Lujizinoj strani sobe, točnije ka posteru Iced Eartha, u trenu kada se zidni sat oglasio sedam puta. Panično sam skočila sa stolice i udarila se od njen stražnji dio, te se ona uz tupi tresak spustila na tlo povukavši mene sa sobom. Ispustila sa bolan uzdah i ustala.
„Znala sam da će se to desiti.“ Procijedila sam kroz zube, lagano šepajući do vrata spavaonice.
„Sabine gdje si svi te čekamo?“ Thora ljutito frknu i blago me lupi po lijevom ramenu; oslonila se na svoju metlu sačinjenu od trešnje i igrala se sa pramenom ugljenocrne kose – činila je to svaki put kada bi bila ljuta.
„Izvini, zaboravila sam na vrijeme.“ Ljupko sam se osmjehnula, načinivši svoj kriva-sam-oprosti izraz lica.
„No dobro, idemo.“ Svoj hladni dlan položila je oko mog ručnog zgloba i povukla me; njen blagi parfem lavande zagolicao je moje nosnice te sam se diskretno nakašljala.
„Dobro znaš da nam je ovo posljednji trening pred utakmicu sa Gryffindorima. Zato molim te nemo izvoditi gluposti.“ Oči joj zacakliše pod blagom mjesečinom i igrom munja na nebu, te se ona graciozno i spretno pope na metlu i vinu u vazduh.
„Što bih to mogla izvesti?“ Napravila sam slatkastu grimasu, sprječavajući smijeh.
„Što ja znam? Možda pasti s metle ili porušiti one obruče?!“ Povislila je ton, proletjeviši pokraj mene.
„Hej, to sa obručima je bilo sam jednom i to na četvrtoj godini!!“ Viknula sam svojim ionako visokim glasom, te tako privukla dosta znatiželjnih pogleda.
***
Smjestila sam se u ugao svog kreveta; u kirlo sam spustila debelu smjeđu knjigu čije je korice ukrašavala zlatna traka i lijepo ucrtana slova. The girl who loved Tom Gordon, knjiga koju sam pročitala vjerojatno stotinu puta; ipak iz nekog razloga uvjek sam se njoj vraćala. Prstima lijeve ruke sa noćnog ormarića dohvatila sam kockicu čokolade sa jogurtom. Lujiza nije voljela ovu vrstu čokolade, što je bilo posve neobično za nju. Zato sam u ovom trenutku mogla nesmetano uživati u njoj.
„Haista Vittu Danielle Blake!“ Bijesna poput risa Lujiza je umarširala u spavaonicu držeći se visoko i ponosno, kao i obično. Sklonila je nekoliko odbjeglih pramenova sa lica i bacila se na najbiži krevet – moj.
„Lu zaboga što se desilo?“ Odbacila sam knjigu i oprezno joj prišla.
„Danielle, eto što. Napala me bez ikakvog razloga. Malo sam se zezala na Jackov račun i to je sve.“ Pogledala me svojim prodornim crnim zjenicama, moćnim i misterioznim, te oborila pogled na srebrni medaljon koji joj je ukrašavo mramorni vrat.
„Ti se oko nje nerviraš, joj Lu naći ćeš način da joj vratiš.“ Nasmiješila sam se i lagano je dodirula po ramenu. „Ti si genije kad je to u pitanju.“
Na licu joj se vidjelo da se malo razvedrila; bacila se na koljena i zavukla pod moj krevet. „Aha tu se kriješ.“ Kao da je potpuno zaboravila na prošlih par minuta sjela je na hladno tlo i počela jesti čokoladu koju sam, očito bezuspješno, skrila.
„Ti ima da mi pomogneš.“ Reče zapovjednički, sklanjajući nekoliko mrvica čokolade sa pelerine. „Usput daj bilježnicu iz Napitaka moram prepisati zadaću.“
***
„Ma ne možeš tako Mićo. Pa ne znaš mi elementarne stvari.“ Profesor Čarobnih Napitaka Erich Bauchman prigovarao je Mickey Downu, Ravenclaw, dok je nadgledao naše eksperimente. Po običaju spoio je jagodice prstiju obe ruke i počeo ih polako sudarati.
„Pa vi ćete odavde izaći bez imalo znanja. Zar se do sada niste naučili učiti.“ Kukako je naglas, a mi smo se prigušeno smiješili njegovoj komičnoj pojavi.
„Sada sam sigurna da nije normalan.“ Legla sam na hrapavu podlogu drvene kulupe i pogledala ka Victoru. „Štopišeš?“
„Ah, ma ništa.“ Promrmljao je i strpao mali dio pregamenta natrag u džep. „Nego, što bismo trebali raditi?“
Zbunjeno sam ga pogledala. „Victore on već pola sata objašnjava kako se spravlja Napitak za Uspavljivanje. Nemoj mi reći da ga nisi čuo.“ Podigla sam obrvu i uspravila se – svoje plave oči premjestila sam ka njemu ne bi li dokučila o čemu razmišlja.
„I onda dodate...“ Najednom se i meni profesorov glas učinio prozirnim i dalekim. Vratila sam pogled na prozoru i hipnotički gledala kako kiša ispira poljednje ostatke ljeta sa područije Engleske. Metlbojska utakmica je poslje današnjih satova valjda će stati, odnekud se oglasio piskutavi glasić u mojoj glavi.
Osmjeh.
***
„Hajde sada nacrtajte ovo.“ Silva Lewis profesroica Preobrazbe glupirala se pred tamnozelenom pločom skakućući da bi nam dočarala današnju lekciju. Bilo je to popričično glupo, bar sam ja tako mislila, i nikada je nisam voljela.
„Ako ne prestane gađaću je Avadom.“ Lujiza mi tiho došapnu. Igrala se sa komadićem krede i nezainteresirana za današnji čas ponvno uključila svoj iPod.
„Daj i meni jednu slušalicu.“
Uspjela je otpetljati nekoliko crnih kablova te mi pružila jednu slušalicu iz koje se čula pjesma Ghost love Score.
My fall will be for you
My love will be in you
If you be the one to cut me
I`ll bleed forever!
To make a long story short. I`m starting all over again.
Sivo – ljubičasta boja okupala je horizonte već sa prvim otkucajima jutarnjih sati. Oštre kazaljke prošarane blijedocrnvenom bojom pokezivale su da je točno šest sati ujuto. Promjenila sam položaj među hrpom plavih plahti, da bih na kraju sjela na rub kreveta glave skrivene među dlanove.
„Ovi treninzi prokleto iscrpljujući.“ Tiho sam procijedila kroz zube, kako ne bih probudila Bellu, Rose i Thoru.
Napravila sam kratak pokret i ubrzo se osjetila hladni, kameni pod. Došetala sam
do svog velikog smeđeg ormana i brzim pokretom ga otvorila uz tupi tresak.
„K vragu.“
Pažljivo sam promotrila hpru neuredno naslagane odjeće i odlučila se za crne traperice i bijelu rolovku. Pogeldala sma ka zrcalu. Kosu sam pustila da mi pada preko oba ramena; njena plamenocrvena boja davala je mojom od odrazu.
Pažljivo sam osmotrila društvenu. Iako je bilo rano, grupica Slytherina je već pažljivo prepisivala zadaću iz Preobrazbe, jer ipak sa profesoricom Winters nije se trebalo šaliti.
***
Metlbojski treninzi najčešće su se održavali poslje nastave. Otrčala sam svoj posljednji kazneni krug i pridružila se drugim Slytherinima u zraku.
„Sabine Richards, prekini blokiradi Danielle.“ Victor već po treći put ljutito frknu.
„Nisam ja kriva što sam smotana!“ Namrštila sam se. „Uostalom, ona meni smeta.“
Zrak je bio hladan, a krupni sivi oblaci polako su se mreškali na horizontima. Oko nas polalp lišće neumorno je plesalo svoj jesenj ples. Hipnotizirano sam sgledala ka njima dok su se vrtjeli i vrtjeli. Bila sam svega nekoliko stopa iznad plavog komada platna koji je prekrivao navijačke tribine. Nonšalatno skrenuh pogled ka Thori koja je izvodila vratolomije na svojoj novoj metli. Nasmješila sam se i potpuno zaboravila da se nalazilm na metli. Htjela sam se osloniti na ruke, ali sam potpuno izgubila ravnotežu i spala sa metle. U tih nekoliko sekundi ne znam što se desilo, oči sam čvrsto zatvorila.
„Možeš progledati.“ Nisam mogla raspoznati tko mi govori, ali u ovom trenutku to mi je bilo manje važno.
„H-hvala.“ Promrljala sam si u bradu kada sam potpuno nemoćna da se održim na nogama pala na travu.
„Ti si Daminen, zar ne?“ Udahnula sam malo zraka da dođem k sebi.
„Nema na čemu.“ Blago mi se nasmješio.
„Sabine, jesi dobro!“ Thora je trčala poput munje i bacila mi se oko vrata par sekundi kasnije.
„Ne brini. Sve je ok.“
„Kako sve može biti ok, zamalo da pogineš.“ Konačno me pustila iz svog snažnog stiska i bacila se na travu kraj mene.
„Ok, ako je sve ok, odoh ja.“ Damien se još jednom nasmješio i otrčao ka svalčionicama.
Thora ispusti uzdah. Ležala je okrenuta leđima tako da joj se duga crne kosa potpuno rasula po travnatoj podlozi. Spustila sam se do nje.
„Vidi, zvijezde.“ Povikala sam pretvarajući se da sam petogodšnja djevojčica.
„Aha. A to me podsjeti, jesi uradila zadaću iz astronomije?“ Upita ona poprilično glasno.
„Naravno.“
Zvjezde su se nam se zvonko smiješile. Voljela sam ih gledati, ali sam ih obožavala slušati.
An aura of mystery surrounds her
the lady in brightest white
Soon the incarnate shall be born
The Creator of the night
