Jao, Jao...
Nažalost, plan za ovaj vikend je bio odgođen zbog nestašice para, a i lošeg vremena, što ne znači da nije bilo dobro ali je moglo biti bolje. Cijeli vikend smo bili u kvartu i zajebavali se. A u petak sam skoro umrla od smijeha, ali doslovno! Nisam mogla disat kolko smo se smijali!!! Još i danas me trbušni mišići bole od petka... Rimac je provaljivo takve glupost da nismo mogli vjerovat šta je sve u stanju reć! Osim tog smijanja ne sječam se ama baš ničega, ni kako sam došla doma, ni dal je netko išao samnom, čak ni ko je sve bio, al dobro...
A danas popodne sam napokon srela bratića, nisam ga vidjela cijeli tjedan a živimo u istom dvorištu, strašno...
Reko mi je da su si našli novog bubnjara koji totalno rastura, i uz to ima para ko blata, studio doma, bubnjeve ko iz bajke i tak... Još se niko iz benda nije posvađao s njim što je dobar znak, znači da se slažu.
Dogovorili smo se da sutra dođem do njega da mi odsvira dvije pjesme koje su napisali i da čujem dio treče koju sad piše, jedva čekam!!!! Ful me zanima na šta to liči.
Još prije ljeta mi je nešto pričao kako bi htio nacrtati nešto na zid kod kreveta i da ću mu ja pomoć. Reko može! Tek prekjučer je skinuo stare tapete i sad će mu stari poravnati zid da može nacrtat nešto. Reko mi je da se sljedeći tjedan pripremim za crtanje jer mu moram pomoć, ali đubre mi neželi reć šta će nacrtat. Sad moram čekat, a nemogu!!! Moram znat!!!!
Sutra imam samo pet sati, he,he...
Ponedjeljak mi je jedini dan u tjednu kad imam malo sati. Sve ostale dane imam po 9 sati, užas...
Ali da se to izdržat dok je struka, ali kad je teorija, uf...
A niš, pozdrav do idučeg puta...
