16.06.2009. / utorak

LoVe Or SoMeThInG MoRe?

Bilo je to prije godinu dana...12. mjesec...zima...subota navečer...Ona je došla u kafić s bratom i njegovim frendovima. Sat vremena Ona je samo sjedila,slušala dosadne upade umišljenih dečkiju i kao da je išćekivala nešto il nekog da joj razveseli večer. Odjednom tad,kao da je bog poslao anđela,ušao je On. Njegove bistre plave oči pogledale su njezin radoznali pogled. Na prvi pogled odma ju je privukao,iako Ona ni sama nije znala kako ni zašto. Privukli bi je decki duže tamne kose,ali On nije imao ni dugu ni tamnu,već kratku,svijetlo smeđu kosu...Sjeo je kraj nje,a Ona je ostala nepomično sjedit kao da su je njegove plave oči zaledile. Pružio joj je ruku i upoznali su se...Izmamio joj je osmjeh na lice. Bio je to iskren osmjeh na uzbuđenom licu zaljubljenog pogleda... Počeli su pričati i nakon nekog vremena shvatila je da imaju puno toga zajedničkog počevši od glazbe koja je njoj jako važna u životu. Sve se činilo savršenim dok jedan drugom nisu rekli za godine. Ona je imala skoro 16,a On 23. Po njegovom izgledu mislila je da ima 20tak,a on je vjerojatno mislio da ona ima više jer je smatrala da se nebi upustio u razgovor s balavicom. Njegove godine su ju rastužile jer je znala da više neće htjet pričat s njom pošto je dosta mlađa od njega. No on nije prestajao pričat. Njoj je to bilo čudno i postajala je sve više razočarana jer je mislila da se on s njom šali i da ju pokušava ismijavati. Pomirila se s činjenicom da nemože biti dovoljno ozbiljna da bi pričala s njim,iako joj se jako sviđao. Razgovor s njim bio joj je zabavan i uživala je u njegovom društvu. Svaki trenutak On joj je sviđao sve više i više. Večer joj je brzo prošla i morala je doma. Pozdravila ga je tužnim pogledom zaljubljenih očiju. Razmišljala je kako ga više neće vidjeti...Tada je i shvatila da Ona nije dovoljno odrasla da bi ostali barem frendovi...Vrijeme je prolazilo,kako je došao On tako je i otišao...u trenu...Više nije mislila na njega niti ga je viđala...Sve do jednog posebnog dana...njezinog rođendana...Kao da je neko znao da ce ju baš On razveseliti taj dan...Došao je kao i onog dana kada ga je prvi put ugledala. Sve se ponovilo...osjećaj je bio isti,kao i pogled...Sjeo je kraj nje,opet pružio ruku,ali ovaj put da joj zaželi sretan rođendan...Ionako joj je već bio sve bolji i bolji njegovim dolaskom...Cijelu večer su pričali,zapravo,više je On jer je ona i dalje mislila da ga Ona ne zanima,ni u kojem smislu...Iznutra je bila sretna,srce joj je uzbuđeno kucalo,a izvana je bila tužna i htjela ga je otjerati od sebe. Ostala je začuđena kada je On zatražio njezin broj. Nije znala dali da mu da sa zadovoljstvom ili da se već jednom iskali na njemu i da je ostavi na miru. Bila je hrabra i dala mu je broj...naravno i spremna za osvetu u slučaju da on ismije njezinu hrabrost... Prošao je i vikend,nije previše razmišljala ni mislila na njega. Bila je u školi kada je dobila poruku. Bio je to On. Opet se nasmiješila kao i onda kada ga je upoznala...Nakon tog dana dopisivali su se svaki dan i taj joj je osmjeh ostajao na licu...Njegove poruke činile su ju sretnijom i Ona je mislila da je u nekom drugom svijetu...Nakon par dana dobila je i poruku koja ju je iznenadila,ugodno ili ne,nije znala...On ju je htio vidjeti.Pristala je,iako nije znala zašto...Imali su toliko toga zajedničkog,ali Ona je osjećala strah od razočarenja...Osvanuo je i taj dan...našli su se u istom onom kafiću u kojem su se upoznali...Nije znala kako se On osjeća i o čemu razmišlja,al je znala da je zbunjena. Otpratila ga je do stanice...nastavili su pričati...odjednom ju je pogledao,al ne onako kao inače...to je bio drugačiji pogled,pogled koji je pokušavao nešto doznati...oči su mu zablistale...približio joj se...sve bliže i bliže...i dogodilo se ono o čemu je Ona sanjala,ali se nije nadala...On ju je poljubio...no nije dobila samo jedan poljubac,bilo ih je više,a Ona je bila sve više sretnija...Od tog dana i dalje su se dopisivali i viđali...Jednog dana razmišljala je o njima...Imala ga je,a i istovremeno nije...Željela je znati što postoji između njih...Misli su joj se vraćale,one misli da je za njega sve to samo igra...Skupila je hrabrost i odlučila biti oštrija prema njemu...Previše joj je stalo do njega i htjela je znati može li ga imati ili ne...Rekla mu je sve o čemu je tad razmišljala i na njemu je bilo da odluči...hoće li biti zajedno ili se prestati viđati...Trebalo mu je vremena da razmisli...i odlučio je...želi ostati s njom...Ona je neko vrijeme bila iznenađena dok nije shvatila da je dobila ono što je htjela...Prolazili su dani i oboje su bili sretni...bar se tako činilo...Jedne večeri On joj je rekao sve ono o čem je ona razmišljala,ali nikako nije htjela da se to i dogodi...Sve njezine misli došle su u stvarnost...Znala je da nemože biti cura koja bi njemu odgovarala...I to zbog puno razloga...Godina i roditelja najviše...Razljutila se i odlučila da se više neće viđati...Pomirila se s činjenicom da nisu jedno za drugo,a i gledajući njezine prijašnje veze sve je bilo veliko razočarenje za nju kao i ta veza s njim...Razmišljala je kako je On nije volio koliko Ona njega,ne dovoljno da se bore za ljubav uz tolike prepreke...Sve dane nakon toga mislila je na njega...Ali znala je da će je to proći i da joj je takva sudbina...Mogla je imati bilo kojeg drugog dečka,bilo je čak i par njih koji su joj se zaista sviđali,ali ona nije mogla prestati razmišljati o njemu...Mjesec dana poslije stajala je na autobusnoj stanici...On ju je ugledao...zazvonio joj je mobitel...pogledala je i vidjela njegovo ime...nije znala što se događa...zašto ju zove...javila se...pomislila je da mu kaže da ju zaboravi...ali kad ga je čula nije skupila snagu da odbije pričat s njim...On je sjedio u busu,a ona i dalje stajala na stanici...mahnuo joj je...Ona se nasmješila...pitao ju je dali se mogu vidjet preko vikenda...pristala je,nije se mogla suzdržat da barem razmisli...Dočekala je i taj dan...nije ni znala ni razmišljala što će biti...Kad ju je ugledao,zagrlio ju je i poljubio...Obećao joj je da je više nikad neće napustiti i da će je zauvijek voljeti...Ona mu je vjerovala...Voljela ga je još više od tog trenutka i nije žalila za onim što može propustiti i što se moglo dogoditi da se nisu pomirili...Nije ju bilo briga,kao da je znala da im je suđeno da budu zajedno...Odlučila je boriti se za ljubav...Dani i mjeseci su prolazili...Ljubav između Nje i Njega nije se gasila,bila je sve veća...Ona je postala sigurnija u sebe...Nije imala samo dečka kojeg voli,već i osobu na koju uvijek može računati,koja ju cijeni i ono najviše,voli...Ponekad bi znala razmišljati o tome da nije dovoljno dobra za njega...Jer On je bio sve što je Ona željela...Bojala se da ga ne izgubi...Ali On je bio uvijek dobar prema njoj...osjećala je da ju voli...znao joj je pokazat koliko mu znači...i zato je bila sretna zbog tog...svakim danom je sve više znala da je ljubav između njih prava i da će trajat zauvijek...i danas ona ga voli ko od prvog dana...a On ju i dalje čini sretnom...
- 18:17 - Kids who wanna play with the death (0) - Dark light - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.