Ewo jedna moja pjesmica....
Nemogu i neću Nemogu i neću Suze više kriti Teško mi je bilo I teško će mi biti Ko sam ja da sudim Meni sudit treba Osjećam da ludim Nedostaje mi neba Nemogu i neću Bol rastanka kriti Preboljeti je teško Još teže zaboraviti Ko sam ja da sudim Meni treba sudit Sad sigurno ludim želim se ubit Nemogu i neću Ostavit te nikad Ti si meni sve Pomisliš li to ikad? Zašto odlaziš? Zar ti nisam dosta? Zašto mi to radiš? Prijeđi preko mosta Nestani više Izgubi se u magli Oprat će to kiše I vjetrovi nagli Kad gromovi puknu Sjeti se mene Kad golubi guknu Režem si vene Lete mi po glavi Sjećanja razna Ali kad izblijede Ostaje samo bol prazna Podovi su puni Suza i krvi Sad boga kuni Što si otišao prvi Nemožes me spasit Sad je prekasno Jel vidiš što mi značiš? Jel ti sada jasno? I dok sklapam oči Spremna za vječni san Ti jecaš u noći I čekaš bolji dan... Ewo, slobodno se rugajte, znam da je debilna, ali morala sam ju stavit, meni je nekak posebno draga... ![]() Sad malo o događajima ovih dana otkad nisam tipkala.... Umrla sam skoro od smijeha prošli utorak i srijedu; naime išla ja kod frendice učit i pisat zadaću, al kad je ona nekaj bubnula (senilna sam, ne sjećam se kaj... ![]() ![]() ![]() Škola katastrofa, sad će nas pokosit sa ispitima.... ![]() Uglavnom..... Bila sam u nedjelju malo u Maksimiru i tak... ![]() ![]() ![]() PPPPPUUUUUSSSSUUUU!!!!!!!! ![]() |