Odvezao se. Osjećao je olakšanje, ali je znao da šef neće biti zadovoljan. Nije pronašao malu, a to mu je bio prioritet i naravno ubiti nju. Udario je šakom o volan. Poželio se vratiti, ali je znao da ne smije, policija je sigurno već stigla, a i izgledao je upadljivo, barem u ovoj odjeći. Prvi put sam pogriješio! a on nije griješio. Uvijek je bio precizan, točan i nekako maštovit. Sviđao mu se njegov način ubijanja. Uvijek bez dokaza, ali sada nije shvaćao zašto nije djevojčicu bolje potražio. Možda je zaboravio? Ne, on nikada, ništa ne zaboravlja. Približio se gradu Detroitu. Automobili su se već kretali. Grad se budio. Izgledao je lijepo. Detroit je veliki grad, ali ne poput Big Apple, već dovoljno velik za njega. Grad mu se svidio na prvi pogled, sigurno je bilo ljepše, nego tamo gdje je odrastao. Ovaj grad bio je topliji, srdačniji, kao da te tim velikim zgradama grlio i zakrivao od svijeta u kojem je živio, od svijeta kojem je prodao svoju dušu i um. Provozao se uz samu granicu grada i okruga, nije mu se žurilo, naprotiv, šef se budi tek oko osam, a sada je tek šest.