sjećanje na njega
Iako više ne plačem za njim,iako sam se pomirila da ga više neću imati, često mislim na njega i sjećam se onih naših trenutaka, nekako mi te misli najviše pomažu kad se osjećam jako samom, a to je jako često..........ufa.......zašto je moralo tako biti, zašto nas je sudbina bila razdvojila, kad bi bar znala kako je, kako mu je u Rijeci, dali ima neku curu.....a ne usuđujem se nazvati ga da bi ga čula, ne usuđujem se više poslat mu poruku........glupo a....možda bolje da i neznam ništa, samo neka mi je zdrav,čitav i sretan.....to mi je dovoljno da mislim i znam......i dalje ga volim i voljet ću ga zauvijek,ma zauvijek ću to držat negdje duboko u srcu....prva ljubav se nikad ne zaboravlja..........
Upravo me ova pjesma podsjeća na nas:
Ti i ja
Ti i ja, imali smo sve u rukama
navika od nas je strance stvorila
samo kad se sjetim koliko smo puta
pali i ustali,i uvijek ruke pružali.
Ti i ja sada smo na kraju puta
istina boli više nego rana ljuta
trebalo je stati kada bilo je vrijeme
sada je prekasno,nismo više zajedno
Za sve ove godine, uzmi dio mene
neka ti ostane, ako ti loše krene
sve ove godine , s tobom zajedno
odlaze, bez mene
...
Ti i ja, bila je to čista magija,
oko nas, sada slobodno luta sama
nekome će opet pokucat na vrata
prije ili kasnije, a nama kao da i nije.
Za sve ove godine, uzmi dio mene
neka ti ostane ako ti loše krene,
sve ove godine s tobom zajedno
odlaze, bez mene.
"Čarolija prve ljubavi leži u naivnom uvjerenju da nikad neće završiti."
aloha
šta da napišem, pa ono život mi je krenuo jednim tokom i zasad je sve dosta dobro, nije da sam jako sretna ali pokušavam na sve gledati pozitivno,......hm...pa... uključila sam se u novo društvo gdje sam dobro prihvaćena i kako su mi od prvog dana rekli:_ uvijek dobrodošla, promjenila sam mjesta izlazaka da ne bude uvijek monotono, upoznala nekoliko novih ljudi koji su sasvim ok.....a uskoro će moj rođendan, za tri tjedna, ispit iz vožnje, -jedva čekam da položim, pa da mogu ić kamo god moje srce zaželi..................staru nekad dragu frendicu viđam samo u školi, više niti ne pričamo, pozdravimo se na busu za u školu i to je to, ko da se nikad nismo ni poznavale....žalosno je to ali ja za nju neću više ni prstom mrdnuti, previše me je bolilo to razočarenje u nju...............da naučila sam jednu jako bitnu stvar: "prvo gledaj na sebe,pa tek onda misli na ostale", i da u nekim je slučajevima "bolje biti sam nego slabo kumpanjan".........
...a vidila sad da kad god se vežem uz neku osobu to loše završi, budem dobra i predobra prema njoj, dam sve od sebe da svima pomognem,i onda te odjebu kad im više nisi potreban,.........voljela bih imat neku osobu uz mene koja će me razumijet, slušat,bit moje rame za plakanje, i koja će stavit ruku u vatru za mene ako treba.....jer bi ja to za svakog do koga mi je stalo napravila, a i više.........ali čemu se nadat takvoj osobi, kad takve za mene ne postoji..........
.....radije sve kažem mom jastuku i zidovima u sobi jer oni me najbolje razumiju,samo šta neznaju pričat kako bi me utiješili....i ovdje se volim svako toliko raspisat i ostavit svoje misli i osjećaje, bar si olakšam na neki način...
.....sad znam šta mi je stara uvijek pričala da ću doć u srednju, i da ću tamo negdje treći, četvrti razred vidjeti tko mi je zapravo pravi prijatelj, a tko me je vukao svo vrijeme za nos.............evo baš se tako meni i dogodilo, bila je u pravu....
....upoznala sam jednog dečka prošli vikend,ok je, ono zabrijali smo, i ovaj vikend isto, bilo mi je lijepo, a opet neću ništa više snjim, nebih mogla,nešto me koči, a i živimo daleko jedan od drugog, a i znam da ljubav na daljinu kod mene ne uspijeva(iskustvo od prije 4 godine), a i svi ti dečki jaaaako su neozbiljni, nemaju osjećaja ko mi "krhke" djevojke...
..i tako da sad samo pokušavam uživati, cugati za vikend do poda, družiti se s osobama koje me znaju cijeniti....itd...
iiii...čim navršim 18. tetovirat ću si znak škorpiona na leđa,jedva čekam,želim to učiniti već nekoliko godina,a sad to slobodno mogu i učiniti.....
.....
Želim si bar malo uljepšati život pa koliko god on okrutan bio.....i želim biti optimistična, znam da će me već sutra nešto baciti u bed i depru,i opet će biti neki bezvezan i tužan post -al tako je, ali danas mi je lijepo, sutra može biti još ljepše, a opet sve se može pretvoriti u pakao................nikad neznamo šta nam sutrašnji dan donosi....a opet:
"S BUDUĆNOŠĆU SE SUOČAVAMO POMOĆU SVOJE PROŠLOSTI"
