The Death and Life
nedjelja, 06.03.2011. - 17:21
-Čula sam korake ,ali nikoga nije bilo.Strah i trepet se u meni pojavio.Bježala sam , ali bilo je sve bliže.
-Gdje ideš- upitala me mama
-O,zvala je Anne,idemo u grad
-OK,samo čuvaj se.
-Ne brini se,vidimo se kasnije.
-Bila sam sretna što ću svoje slobodno vrijeme provesti sa Anne.Ona mi bila najbolja prijateljica.Poznajemo se od vrtića.Samo sam Anne dopustila da me zove Caroline.Ostali su me zvali Carol.
-Kada sam došla kod Anne,bila je noć.Nikad nisam vidjela tamniju noć.Anne me je čekala u njenom dvorištu.
-Hej,bok.-reče Anne
-E,kako si-odgovorila sam tiho,kao da to nisam bila ja.
-Dobro sam,jel' ok sve s' tobom?
-Da?Zašto?
-Izgledaš mi čudno.
-Ma, ne.Samo,samo, imam neki čudan osjećaj kao da će se desiti nešto loše.
-Ma,daj.Umislila si to Caroline.Što ti se može desiti kada si sa mnom.
-Imaš pravo.Jel',idemo Anne.
-Da.
Bilo nam je prelijepo.Smijale smo se kao nekada.Prisjetili smo se dana kada smo bile najbolje prijateljice.Nismo obraćale pažnju na vrijemo.Kada sam pogledala na sat vidjela sam da sam već odavno trebala biti kući.
-Otpratila sam Anne do njene kuće.Dalje sam morala sama.Onaj čudni osjećaj još je bio prisutan..-Čula sam korake ,ali nikoga nije bilo.Strah i trepet se u meni pojavio.Bježala sam , ali bilo je sve bliže.Pratilo me je,Trčala sam ,ali nisam uspjela pobjeći.Tražila sam pomoć,ali pomoći nije bilo.Stiglo me je.Uhvatilo me je.Pokušavala sam pobjeći,ali nisam uspjela .Osjetila sam nešto hladno.Neku bol kako me probija.Padala sam.Tonula sve dublje i dublje .U vječiti san.
