I skrivah suze da bi mi vjerovao (V. Parun)
ja sam jaka,
možda i jača nego što misliš
preživjet ću sve
jaka sam
a gušim se u suzama, ali
prije bih umrla nego dopustila
da ti to vidiš
što mi još možeš?
odavno oboje vijugamo mračnim labirintima
u svoj toj tami još osjećam da si blizu
još osjećam da nas veže
nešto opasnije od života i
tragičnije od smrti
to je stara priča, znaš već...
jedno misliš
drugo radiš
treće govoriš
priznajem, ne razumijem:
kome ustvari dokazuješ da je voliš,
meni ili sebi?
ako priznaješ da si me promijenio
iz korijena,
znači li to da sam i ja tebi
učinila isto?
možda si čak pomislio i da ne postoji
izlaz iz ovog tunela
i da zaslužuješ nešto manje mračno...
ali, prisjeti se, mili
u strahu su oduvijek bile velike oči
a i puno smislenije stvari
bez svog konteksta
više ne bi imale smisla...
samo se prisjeti, mili
da sam ionako oduvijek bila tvoja sjena
onako kako to nijedna prije, poslije mene
nije bila u stanju
znam da se samo pretvaraš
ali znam i da bi prije umro nego dopustio
da ja to vidim...
svejedno
ako si ikada priznaš da ti nedostajem
samo ispruži ruke
u mrak
i progledat ćeš
13.10.2006. u 22:58 |
11 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
listopad, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana