Make love, not war. Condoms are cheaper then guns.

Frustrirano sam stajala nasred metlobojskog igrališta i gledala u nebo vičući: “Bradine, da si odmah sišao inače ću te maljcem u glavu!”

On me nastavio ignorirati, baš kao i proteklih nekoliko minuta. Glas mi je i dalje bio promukao, a činjenica da sam stajala u snijegu koji mi je dosezao do koljena i derala se iz sveg glasa, nije pomagala.

Bradin je napravio još nekoliko krugova oko igrališta, a onda se skupa sa svojim Nimbusom spustio na zemlju, desetak metara od mene. Uvrijeđeno i podignuta nosa, okrenuo mi je leđa i odmaširao dalje. Uzdahnula sam i okrenula očima. Ovo će bit jaaaakoooo naporno!, prošlo mi je kroz glavu.

Potrčala sam za njim, osjećajući kako su mi se prsti na nogama smrznuli. Bit će pravo čudo ako ikad više budem mogla micati njima. Konačno, kad sam ga dostigla, čvrsto sam ga primila za rame da ga zaustavim. Na peti se okrenuo prema meni i čekao da dođem do daha.

“E sad ćemo porazgovarati!” strogo sam rekla, probovši ga pogledom kao što to majke radi vrlo zločestoj djeci.

“U redu”, rekao je i prekrižio ruke na prsima. “Razgovaraj.”

Pomislila sam kako će mi ipak biti lakše da hodamo tokom razgovora pa smo se polako uputili oko igrališta. Bradin je i dalje u rukama nosio svoj Nimbus.

Uzdahnula sam. “Najprije ti moram reći da si najtvrdoglavije biće na svijetu. Pa kako si mogao udariti najboljeg prijatelja i slomiti mu nos?!”

“I opet bi to učinio!” zarežao je oštro. “Samo nek mi proba pipnuti sestru!”

“Dovraga Bradine, daj me barem jednom slušaj što ti imam za kazati!” sumorno sam uzdahnula. Zašutio je. “Brendon i ja nismo-spavali-zajedno.”

Podignuo je obrvu. “A onaj prizor u krevetu je bio samo...što?! Specijalni efekt?!”

“Ne deri se na mene”, polako sam mu rekla ne bi li ga umirila. Ubrzano je disao. “Dakle... Ono što si vidio nije ono što ti misliš da se dogodilo.”

“ONDA MI VEĆ JEDNOM OBJASNI ŠTO SE DOGODILO!” vikao je toliko glasno da su ga vjerojatno i ovi u Hogwartsu čuli. “JER JA NE ŽELIM ZNATI DA MI JE NAJBOLJI PRIJATELJ OBESČASTIO MLAĐU SESTRU!”

“Nitko mene nije obesčastio!” sad sam i ja vikala, iako ne toliko glasno. Grlo mi to i dalje nije dopuštalo. “Bradine...” uzdahnula sam i sklopljenih očiju uperila glavu prema podu. “Ja-sam-djevica.” Posramljeno što te riječi izgovaram na glas pred vlastitim bratom, skrenula sam pogled da ne vidi rumenilo koje me oblijevalo.

Tek kad sam skupila dovoljno hrabrosti, podigla sam pogled i zagledala se u Bradina. Iako je na licu imao posve flegmatičan izraz, dala bi se kladiti da sam mu u očima na trenutak sekunde vidjela – olakšanje. Kao da mu je kamen pao sa srca.

“Nemaš pojima koliko mi je to drago čuti!” Bradin se nije mogao suzdržati od smješka. Primio me u zagrljaj i počeo se vrtjeti sa mnom oko naše osi.

“Mučno mi je!” viknula sam, prekrivši dlanom ruke oči. “Spuštaj me dolje!”

Poput poslušnog psa, poslušao je moju zapovijed. Ni sad se nije prestao smješkati. Gledala sam ga kao potpunog luđaka. Bradin se nikad u mom cijelom životu nije ponašao tako prema meni. Bila sam svjesna toga da mu je stalo do mene, ali ne na način da bi me ikad zagrlio. Uglavnom je to ostavljao za moje rođendane. Još me više zaprepastila činjenica da je Bradina ovoliko usrećila činjenica da sam ja još uvijek djevica.

“Želiš li ti napokon čuti što se stvarno dogodilo ili me imaš namjeru još jednom zarotirati?” upitala sam sumnjičavo, podignuvši obrvu.

Nasmješeno je kimnuo glavom.

Uzdahnula sam. “Dakle... Meni je bilo malo loše i Brendon me odnio u spavaonicu da se naspavam kako bi bila odmorna na nastavu.”

“A kako je onda i on završio u tvom krevetu?” usplahireno je upitao Bradin.

“Čekaj, doći ću do tog dijela”, smirivala sam ga, kako ne bi opet počeo vikati. Bradin može tako lako planuti. “Naime, ja sam bila toliko glupa da sam mješala antibiotike i alkohol pa se može reći da nisam bila pri zdravoj pameti. Zamolila sam Brendona da ostane sa mnom barem dok ne zaspim...”

“Čekaj, čekaj, čekaj...” brzo me prekinuo Bradin. “Ti si ga zamolila da ostane?!”

Kimnula sam glavom. Bradin me pogledao prijekornim pogledom. Nastojala sam to ignorirati i nastavila sam. “Kad sam ga uspjela nagovoriti da ostane, nismo radili ništa nedolično. Samo smo razgovarali.” Posljednju rečenicu sam izgovorila pomalo razočarano.

“Hoćeš reći...” Bradinovi kutovi usana su se trzali dok se suzdržavao od pobjedničkog smješka. “Da sam Brendona udario samo zato što je pazio da moja polupijana sestra ne padne u komu?”

Nasmješila sam se. “Tako nekako.”

Brendon se udario rukom po glavi. “Koji sam ja idiot!”

“A što ja tvrdim cijelo vrijeme?!” sarkastično sam upitala. Ošišnuo me pogledom, ali ja sam se nasmješila i izbljila.

“Dugujem ti ispriku”, ponizno je rekao.

“Ne meni Bradine”, odmahnula sam glavom. “Brendonu.”

“Da”, kimnuo je glavom. “I njemu bi se trebao ispričati, zar ne?”

Sad je bio red na mene da kimnem glavom. Žalosno me pogledao. “Ljutiš se na mene?”

“Da”, iskreno sam odgovorila. “Zbilja nije bilo fer od tebe da onako postupiš. Pa čak i da Brendon i ja jesmo spavali skupa, tebe se to ne bi ticalo.”

“Itetako bi me se ticalo!” opet je zarežao.

“Daj molim te! Ti jebeš već od svoje četrnaeste godine!” odbrusila sam mu srdito.

Zabezveknuto me pogledao, iznenađen činjenicom da znam taj podatak.

“Osim toga”, nastavila sam. “Ti i ja smo sklopili pak da se nećemo mješati jedan drugome u život.”

“Taj pakt ne vrijedi kad je u pitanju tvoj...seksualni život”, gadljivo je rekao Bradin.

“Oh Bradine, pa šta ti želiš biti prisutan kad ću ja to raditi jednog dana?” sarkastično sam ga upitala. “Mogu te pozvati, pa ćeš ti onda sve to lijepo zabilježiti fotoaparatom!”

“Ne radi se o tome”, mračno je dometnuo.

“Onda o čemu Bradine? Hajde, prosvjetli me!”

Uzdahnuo je. “Ne znam kako da ti to objasnim.”

“Joooj, samo mi nemoj početi s onim forama kako mi prvi puta mora biti posebno”, pljunula sam mu u lice ovu zadnju riječ.

“Prvi puta će ti u svakom slučaju biti posebno upravo iz tog razloga što će biti prvi put!” diplomatski je odgovorio.

Smrknula sam se. Primjetio je to i iscerio se. Malko sam se nakašljala kako bi ga potaknula da nastavi govoriti.

“Pa gledaj...” ugrizao se za usnu. “Moraš shvatiti da bih ja udario bilo kojeg dečka kojeg bi zatekao s tobom u krevetu. Brendon si je sam kriv što je to onako ispalo.”

“Ali opet se sve svodi na isto...” tvrdoglavo sam ustrajala. “Nemaš na to pravo. To se tiče samo mene i...”

“Istina, istina”, ponovno me prekinuo. “Ali gle Alexis, ja jednostavno imam u sebi taj neki mehanizam koji me tjera da te zaštitim...”

“Mogu se ja sama štititi”, sad sam ja njega prekinula.

Podsmjehnuo se. “To sve vi kažete. A onda kad vas mi muški silujemo...” Nije želio dovršiti rečenicu.

“Hoćeš reći da bi mene Brendon mogao silovati?” opet se osjetila doza sarkazma u mom glavu.

Odmahnuo je glavom. “Ne, mislim da on nije sposoban na to.” Čekala sam da nastavi jer sam osjetila nedorečenost u njegovu odgovoru. “Ali ja ću jednostavno uvijek mrziti sve tvoje dečke zbog sumnje u njih.”

“Čak i Brendona?” sumnjičavo upitah.

Nacerio se. “Pa, dok vas dvoje budete zajedno, mislim da bi mogao napraviti iznimku.”

“Misliš ‘ako’.” Ispravila sam ga. Zbunjeno me pogledao. Uzdahnula sam. “Rekao si ‘dok vas dvoje budete zajedno’, a trebao si reći ‘ako vas dvoje budete zajedno’.”

“Ne zabrinjavam se ja oko toga”, nasmješio se i promrsio mi kosu. “Siguran sam da će biti nešto među vama.”

“Je li ti on nešto rekao?” odmah sam upitala. Ishitrenost u mom glasu ga je nasmijala.

“Nije”, odgovorio je. “Ali ako hoćeš, mogu ga ja ispitati.”

“Ne!” viknula sam. “Radije nemoj.”

“I što ćemo sad?” upitao je jezgrovito.

Znala sam točno na što misli, ali nisam imala odgovor na to. “Ne znam. Ti meni reci.”

“Pa ja se najprije moram ispričati Brendonu zbog razbijenog nosa...” slabašno se nasmijao.

“To je točno”, kimnula sam glavom.“A poslije?”

“A poslije idem do Evan da me opet...smiri”, nacerio se dok sam ja prepoznala metaforu u njegovoj rečenici.

“Nisam na to mislila”, smrknuto sam rekla.

“Znam na što si mislila, ali na to pitanje ti još nisam spreman odgovoriti”, uozbiljio se dok je to govorio.

“Reci mi samo jednu stvar”, zamolila sam ga. “Hoćeš li od sada svaki put udariti Brendona kad ga vidiš sa mnom?”

Nasmijao se. “Neću, ne brini.”

“Dobro.”

Time je ta tema bila završena. Barem za sada.

U spavaonici je i dalje vladao mrak. Pretpostavljala sam da bi mjesečina mogla osvjetliti prostoriju dovoljno da se Brendon i ja barem vidimo, ali nijedno od nas se nije željelo ustati i razgrnuti zastore. Umjesto toga smo ležali jedno uz drugo na mom krevetu i šutke buljili u strop. Toliko dugo nismo progovorili da sam se pitala nije li on zaspao.

Mene su budnu držale dvije činjenice. Prva je bila da Brendon Greenleaf leži ni pedalj dalje od mene, prstiju isprepletenih s mojima. Druga je bila da mi je migrena razarala glavu. Obećala sam si kako više nikad neću mješati alkohol i antibiotike.

“Spavaš?” upitala sam promukla glasa, samo da potvrdim ili odbacim svoju teoriju o njegovu spavanju. Progovorila sam toliko tiho da me jedva mogao čuti čak i da je bio budan.

“Kako bi mogao zaspati kad me ti tako snažno držiš za ruku?” zahihotao se lica okrenutog prema meni. Iako ga nisam mogla vidjeti, osjetila sam kako diše.

Tek tad sam shvatila kako sam ga čvrsto ščepala za ruku jer mi je to pomagalo da ne mislim na bol u glavi. Malo sam se nasmješila i posve opustila stisak. Nisam mu željela nanašati daljnju bol.

“Jel ti hladno?” upitao je polako se uspravšivši.

Zakimala sam glavom. Iako to nije mogao vidjeti, pronicljivo je pretpostavio koji je moj odgovor. Ustao je i pokrio me dekom. Potom se i on uvukao pod nju. Ponovno sam osjetila kako isprepliće svoje prste s mojima.

“Stisni koliko hoćeš. I onako nisam imao namjeru spavati.”

“Zašto?” znatiželjno sam upitala, udobnije je namjestivši. Sad sam mu bila još bliže. “Što radiš usred noći ako ne spavaš?”

Uzdahnuo je. “Tu i tamo znam otići do one kupaonice za perfekte. Gospoda tamo imaju bazen umjesto kade kao mi normalni smrtnici.”

“I tamo se brčkaš cijelu noć?!” zaigrano sam upitala, zamišljajući njega u obnaženom izdanju kako pliva već spomenutim bazenom.

Nacerio se. “Zapravo treniram.”

“Plivanje?” Iscerila sam se.

“Ne, držim dah najduže što mogu”, objasnio je ponosno. “Pokušavam srušiti svoj rekord.”

“Koliki je?” znatiželjno i donekle zadivljeno sam upitala.

“Deset minuta i tri sekunde.”

Nakašljala sam se što je povećalo razmjer migrene. Drugim riječima, povećala se sama bol u glavi. Sad već stvarno nisam mogla normalno razmišljati od boli.

Brendon je brzo reagirao. Skočio je na noge i štapićem napunio čašu na mom noćnom ormariću. Uspravila sam se u sjedeći položaj da popim vode. Potom sam mu vratila čašu i on ju je odložio natrag gdje je i našao. Zbilja mi je trebao Aspirin, ali bila sam preslaba da sama odem po njega. Međutim, nisam željela poslati Brendona jer sam se bojala da će me ostaviti ako shvati da nisam u stanju za razgovor.

Opet se vratio u krevet i, na moje iznenađenje, namjestio se tako da je položio moju glavu na svoja prsa. Lice sam okrenula prema njemu. Prstima mi je prolazio kroz kosu i povremeno pomilovao lice. Nije mi trebalo nikakvo svjetlo da shvatim kako se smije.

“Zašto ne pokušaš zaspati?” zavodljivo je predložio.

“Jer znam da kad bi se probudila, tebe više ne bi bilo tu”, odgovorila sam brzopleto. Očito je i njega i mene iznenadio odgovor.

Ugrizla sam se za usnicu i skrenula pogled. Sva sreća što je bio toliki mrak, pa nije mogao vidjeti crvenilo koje me oblilo.

“Hoćeš ići koji put sa mnom plivati?” Bila sam mu zahvalna što je skrenuo na novu temu, umjesto da me upitao što bi onaj moj odgovor trebao značiti.

Polako sam kimnula glavom. “Može”, osmjehnula sam se i zaključila da je dovoljno sigurno da se ponovno licem okrenem prema njegovu.

“Ne znam za tebe, ali meni se stvarno spava.” Zijevnuo je.

“Spavaj onda”, rekla sam.

Nasmješio se. “Ne prije tebe. Najprije se želim uvjeriti da si dovoljno trijezna da zaspiš.”

Uzdahnula sam i sama se nasmijala, a onda sklopila oči. Sekundu poslije, u spavaonici se upalilo svjetlo. Zacvilila sam i rukom pokrila oči. Glava me opet zaboljela. A onda je tišinu proparao vrisak. Rukama sam brzo prekrila uši i natjerala umorne kapke da mi otvore pogled.

Maggie je otvorenih usta i posve šokirana pogleda buljila u situaciju ispred sebe: Brendon i ja u krevetu, u pomalo nezgodnom položaju. Baš kad sam htjela ustati da joj sve objasnim, na vrata se nakrcao ostatak družine koja se do malo prije opijala u Bradinovoj spavaonici.

Roxy je djelovala iznenađeno, ali ne i ošamućeno poput Maggie. Simmy je na cijeli prizor odmahnula rukom i izgubila se dalje. Zabini je nešto dobacio Brendonu, a onda mu namignuo uz cerek. Evan se oslonila na dovratak s cigaretom u ustima. Zadovoljno se smijala, kao da ju cijeli ovaj prizor zabavlja. A Bradin je na cijelu situaciju gledao bijesan kao ris, kipteći od ljutnje.

Brendon se polako ustao s kreveta, a ja sam se uspravila u sjedeći položaj. Pred očima mi se i dalje mutilo, a imala sam i osjećaj da mi je glava narasla u proteklih nekoliko minuta. Osim migrene, bolio me i svaki mišić tijela.

“Ovo stvarno nije kako izg...” smireno je govorio Brendon, držeći ruke u zraku kao da se predaje.

Sve ostalo se dogodilo u sekundi. Bradinova je šaka od nekud iskočila i stopila se s Brendonovim licem, slamajući mu nos. Bio je dovoljan jedan udarac da krv šikne na sve strane. Roxy je zapanjeno vrisnula, prekrivajući usta rukama. Maggie je ustuknula, plašeći se pomahnitalog Bradina. Evan je sve to nastavila gledati posve opušteno.

Zabini je držao Bradina, sprečavajući ga da opet udari Brendona. S druge strane, ja sam opet morala sređivati nečiji slomljeni nos. Dva puta u jednom danu. Dok sam kleknula na pod pored ošamućenog Brendona, prijekorno gledajući svog brata, on je glasno viknuo: “Nitko se ne seksa s mojom sestrom meni pred nosom!”

“Debilu jedan retardirani!” vrisnula sam, iako mi je glas sad već bio toliko promukli da sam zvučala kao da imam staklo u grlu. “Nije me ni pipnuo! Ma kakav seks!”

Na vratima je odjednom bilo puno više ljudi. Naša vika je probudila i Slytherine iz susjednih spavaonica koji su došli vidjeti što se događa. Istezali su vratove i propinjali se na prste kako bi vidjeti tko tuče koga.

Bradin je i dalje bio uzrujan. Ubrzano je disao, a prste još uvijek imao stisnute čvrsto u šaku.

“Evan, odvedi ga odavde!” naredila sam joj, zamahujući štapićem te izlječivši Brendonov nos kao i Seamusu ranije tog dana. “I daj mu nešto za smirenje!”

Evan je odmah poskočila. “Rado!”, namignula mi je. Uhvatila ga je pod ruku i kroz gužvu odvela iz spavaonice.

“Ajde sad svi u krpe!” govorio je Zabini dok je rastjerivao znatiželjnu rulju. “Nemate više što za vidjeti! Predstava je gotova!”

Čula sam razne komentare, ali sam se nastojala neobazirati. Brendon se uspravio do pune visine. Maknuo je krvavu gazu s lica.

“Kako izgledam?”

“Dobro”, kimnula sam glavom.

“Grozno!” odgovorila je Maggie isto kad i ja, s malo prevelikom dozom oduševljenja u glasu. Ošišnula sam ju pogledom.

Čula sam Zabinija kako se hihoće. “Šta je smješno?” siknula sam na njega. Odmah se uozbiljio. “Odvedi Brendona. I neka noćas spava kod tebe. Ne želim da ga Bradin izbode u snu. Treba mu dati nekoliko sati da se smiri prije nego mu sve objasnimo.”

Zabini je kimnuo glavom i dao Brendonu znak da ga slijedi. On je zastao na vratima prije nego je izašao. Uzdahnula sam.

“Žao mi je.”

Bolno se nasmijao. “Nisi ti kriva.”

“Nisi ni ti”, odmah sam izvalila.

Još šire se nacerio. “Lijepo spavaj!” Rekavši to, promrsio mi je kosu svojom rukom i zatvorio vrata spavaonice za sobom na izlazu.

*****

Kao da je do jutra cijeli slytherinski dom znao za scenu od noćas. Za doručkom su svi prepričavali događaje iz naše spavaonice, uz tolike preinake u priči da sam shvatila kako je svatko od njih imao drugačiju viziju što se stvarno dogodilo. Neke od njih su bile smješne, neke bizarne, a neke iznimno pogrdne.

Naravno, znatiželjni kao babe, Maggie, Roxy i Zabini su željeli znati sve do najmanjeg detalja. Trudila sam se ukratko im ispričati što se stvarno dogodilo. Jučerašnja migrena nije nimalno popustila, pa sam umjesto na prvi sat, otišla u bolničko krilo. Madame Pomfrey je bila bijesna kad je čula da sam mješala alkohol s antibioticima.

Održala je polasatni monolog dok sam se ja sanjivo pravila da je slušam. Zapravo sam u glavi stalno premotavala sinoćnje događaje. Znala sam da ću se prije ili poslije morati suočiti s Bradinom i objasniti mu što je bilo, iako to nije ni zaslužio. Odakle mu pravo da udari svog najboljeg prijatelja?! Pa čak i da je bilo seksa između Brendona i mene, njega se to nije ticalo! Onako kako sam ja poštivala njegovu privatnost, on je trebao i moju. Umjesto toga je ispao nasilnički babun.

“A da i ne spominjem alkohol kao takav!” nastavila se Madame Pomfrey urlačiti na mene. “Znate li vi da alkohol izaziva cirozu jetre i...”

“Možete li mi dati samo nešto protiv bolova?” usrdno sam je zamolila jer su mi uši već krvarile od tolike galame. “Tako mi sveg svetog, više neću ni pomirisati alkoholu! Samo mi dajte nešto protiv ove vražje boli!”

Madame Pomfrey se nakratko nećkala, kao da bi me najradije odbila i rekla kako mi to treba biti lekcija. Umjesto toga je frknula nosom i okrenula se na peti. Otišla je do ormarića s lijekovima i donesla mi odgovarajući.

“Sad pažljivo slušaj!” oštro je naredila, podižući prst. “Pij tri puta na dan, uvijek u isto vrijeme. Nema alkohola, cigareta, droge ili bilo kakvih drugih narkotika. Ako se budeš pridržavala uputa na stražnjoj strani bočice, za tri tjedna bi trebala biti posve zdrava.”

Skočila sam s bolesničkog kreveta. Zaustavila me. “Želiš li da ti ispričam neuspojave lijeka ili si već upućena?”

Kimnula sam glavom i uzela joj lijek iz ruke. Šutke sam otišla iz bolničkog krila, buljeći u kameni pod pred sobom. Umjesto na nastavu kao što sam trebala, vratila sam se u spavaonicu i iscrpljeno se zavalila u krevet. Prospavavši cijelo prijepodne, konačno sam se uspjela riješiti migrene.

“Pa gdje si ti do sad?” viknula je Roxy kad sam se pojavila na ručku. “Nije te bilo na nastavi!”

“Liječnička prevencija”, slegnula sam ramenima i svalila se na stolicu do nje. “Šta je za ručak?”

“Ovaj...” smeteno je rekla Roxy, na trenutak zaboravivši na hranu. “Uzmi što hoćeš.”

“Jeste vidjele Bradina?” upitala sam stavljajući pire krumpir na tanjur.

Maggie je kimnula glavom. “Otišao je na metlobojsko igralište.”

“Morat ću poslije nastave porazgovarati s njim.”

“Možeš i odmah sad”, nasmijala se Roxy. Podigla sam obrvu.

Maggie mi je objasnila. “Odgodili su poslijepodnevni sat Skrbi. Hagridovi repani su pobjegli.” Zločesto se zacerekala.

Natrpala sam što sam više hrane mogla u usta. Popila sam gutljaj soka od bundeve da lakše progutam. Potom sam ustala.

“Već ideš?” zanimalo je Roxy.

Kimnula sam glavom. “Bratsko-sestrinski odnosi. Znaš kako je.”

“Zapravo ne znam”, podsjetila me, zacerekavši se.

“Sretnice!” Maggie je uzdahnula.

Mahnula sam im, hodajući prema izlazu iz Velike dvorane. Ogrnuvši se ogrtačem i omotavši grlo zelenim šalom sa slytherinskim grbom, izašla sam u perivoj i uputila se prema metlobojskom igralištu. Čekao me dug i naporan razgovor.

Maggie je uspuhano uletjela u spavaonicu i snažno zalupila vrata za sobom. Na trenutak se naslonila na njih, a onda je opet potrčala. Sekundu poslije se ukipila nasred spavaonice, zgrožena izraza lica. Izgledala je kao da je nanjušila nešto stvarno loše. Osvrnula se po prostoriji i očajno frknula nosom.

“Pobogu Alexis, zašto si nam opet spavaonicu pretvorila u hram duginih boja?” bijesno je prosiktala, gledajući kako stavljam i posljednju sliku na zid.

Zadovoljno sam se cerila dok sam razgledavala Evanine i Norine crteže te razne fotografije koje su sada krasile zidove spavaonice.

“Spavaonica je bila pretamna”, bilo je sve što sam imala reći u svoju obranu. “Trebalo nam je nešto da je osvježi.”

Maggie me primila za ramena i malo protresla. “Dovraga, osvrni se oko sebe! Spavaonica izgleda kao da ju je Hello Kitty uređivala!”

Otresla sam njezine ruke sa sebe jer me već počelo boljeti; nesvjesno mi je zaorila nokte u kožu. Namrštila sam se.

“Ti se ne kužiš u umjetnost Mags.” Odmahnula sam glavom.

Iz kupaonice je došla Roxy, ogrnuta kućnim ogrtačem. Ručnikom je brisala mokru kosu dok je bosim nogama hodala do svog kreveta.

“Jesi ti vidjela ovu sobu?” upitala ju je Maggie, podigavši obrvu.

Roxy ravnodušno zakima glavom. “Ovo je samo dokaz da je Alexis konačno pukla!”

“E baš vam hvala!” srdito sam viknula. “Ja se tu cijelo popodne trudim, a vi me onda ovako omalovažavate!”

“Baš si dobro utrošila današnji dan...” mračno je promrmljala Maggie. “Skidaj to sa zidova!”

“Baš neću!” izbeljila sam joj se kao petogodišnje dijete. “Valjda mogu barem malo uljepšati prostor u kojem živimo!”

“Možda nisi primjetila, ali Rox i ja ne mislimo da je uljepšan!” odbrusila mi je Maggie. Približila se jednoj pop-art slici i lecnula.

“Pa dobro onda.” Grozničavo sam ustala s kreveta i počela skidati sve sa zidova. Nekoliko slika i crteža se poderalo od žestine kojom sam ih potegnula sa zidova. Potom sam okretnula Maggie leđa da je ne moram gledati i ponovno počela stavljati neosakaćene slike natrag na zid. Ovog puta u području svog kreveta.

“Tako!” pljesnula sam rukama, završivši posao. “Sad mi ne možeš prigovarati! Ako ti kod svog kreveta možeš imati Tarjine postere, mogu i ja ovo!”

Maggie je okrenula očima i otišla u kupaonicu. Zalupila je vrata za sobom.

“Što je s vama u zadnje vrijeme?” znatiželjno je upitala Roxy. “Svađate se češće nego inače.”

Slegnula sam ramenima. “Valjda ju pere PMS.”

Roxy se zahihotala i ustala s kreveta. Otišla je do ormara da se obuče. Ja sam pak razdraženo izašla iz spavaonice, zalupivši vratima. Bila sam bijesna kao ris; čudim se što mi para nije išla na uši kao čajniku.

Okrenula sam se na peti i otišla niz hodnik sa ženskim spavaonicama prema društvenoj. Ondje je bilo vrlo malo ljudi. Osim što je bila subota navečer, također je bilo vrijeme večere. U ovo doba dana je društvena prostorija gotovo uvijek bila prazna. Međutim, sada sam tu uočila dvojicu prvašića kako igraju šah u najudaljenijem kutu kojeg su mogli naći, zatim Bradina i Evan u još jednoj od svojih nastranih poza i, Zabinija.

Prišla sam mu. Ležao je na crnom kožnom kauču kod kamina. Ruke je stavio iza glave, a noge prebacio preko naslona za ruke. Sjela sam u susjedni naslonjač i prkosno prekrižila ruke. Čula sam ga kako se cereka.

“Tko je tebi stao na žulj?”

“Ma joj daj zašuti!” iznervirano sam promrsila. Oči su mi se suzile od ljutnje, a usnice stisle u ravnu crtu.

Zabini se više nije cerio. “Ne iskaljuj sve na meni. Nisam ti ja boksačka vreća!”

“Ah oprosti Blaise”, razdražljivo sam uzdahnula. “Samo sam malo... Posvađala sam se s Maggie. Opet!”

Nasmijao mi se onim toplim i prijaznim osmjehom, raširivši ruke. To je i mene nasmijalo pa sam požurila leći k njemu u zagrljaj. Obgrlio me rukama i privukao k sebi. Disao je ravnomjerno, naslonivši lice na moju kosu. Onda se opet počeo nečemu cerekati.

“Što je smješno?”

Osjetila sam kako odmahuje glavom. “Ništa. Samo sam zamišljao tebe i Maggie kako se tučete u blatu.”

Bubnula sam ga u rame. “Budi pristojan.”

Iscerio se. “Ne tjeraj me da budem nešto što nisam.” Utisnuo mi je poljubac u obraz.

Zacerekala sam se i to ga je nasmijalo. Trenutak poslije smo se oboje smijuljili i hihotali kao djeca. Očito smo pokvarili atmosferu Bradinu i Evan jer smo ih vidjeli kako se povlače u osamu njegove spavaonice. Međutim, Brendon je baš u to vrijeme bio u njoj pa su ga istjerali van da im ne smeta. Gunđajući je došao i sjeo k nama.

Ukipila sam se u Zabinijevu zagrljaju. On je to osjetio, pa se ispravio u sjedeći položaj. Primivši me i podigavši, kroz zrak me prenio na drugi kraj kauča, što dalje od njega. Napravio je to samo zato kako Brendon ne bi nešto posumnjao da ima između Zabinija i mene. Vidjela sam ga kako mi namiguje.

“Idem ja na večeru”, promrmljao je nacereno. Ustao je i mahnuo nam.

Pogledala sam ga poprijeko; on se već odavno vratio s večere. Skrenula sam pogled s prolaza koji je vodio iz društvene i moje oči su se susrele sa svom Brendonovom dubinom plavih očiju. Uhvatio me nespremnu; skrenula sam pogled u stranu da ne vidi crvenilo koje me oblijevalo.

“Nitko ne bi smio imati tako plave oči, znaš”, rekla sam mu kad mi se bilo smirilo.

To ga je nasmijalo. “Ja ću ih rado mjenjati za tvoje crne.”

“Ok, samo reci kad želiš da obavimo translaciju.” Namignula sam mu.

Uputio mi je osmjeh, prije no što je rastvorio stranice knjige koju je držao u rukama. S naslovnice sam uspjela pročitati naslov: Strah i prezir u Las Vegasu.

“Oh!” izletio mi je uzdah.

Podigao je obrvu. Sramežljivo sam odmahnula glavom. “Ništa, zaboravi.”

Posvetio se knjizi. Bilo mi je zabavno ležati potrbuške na kauču i naprosto promatrati te lijepe crte njegova lica. Nije mi bilo jasno kako je Dora mogla izjaviti da nema simetričnu facu. Napravila sam si zabilješku u glavi da ubuduće ne slušam što govori na račun Brendonova izgleda. Ona ga ionako nikad ne bi mogla vidjeti na način kao ja. Barem ne dokle je Seamus živ.

“Alexis!” čula sam da me netko doziva.

Namršeno sam se ogledala po društvenoj da vidim tko me to ometa u mom pokušaju da doživim nirvanu. Jer, gledanje u Brendona, za mene je to bila prava katarza.

“Neki Gryffindorac te traži”, doviknula mi je Simmy s ulaza u društvenu. “Čeka te ispred. Navodno da te treba.”

Frknula je nosom, očito povrijeđena što mi prenaša poruku nekog iz doma kojeg je toliko prezirala. Podigla je nos toliko visoko da sam se čudila što ne dotiče strop. I ona je nestala u smjeru spavaonica.

Nevoljko sam ustala, ispričavši se Brendonu. On se samo nasmješio i nastavio čitati. Ljutito sam izašla iz društvene. “Finnigane, bolje da imaš neki dobar razlog jer sam upravo...” Tek tad sam mu vidjela lice. Rukama sam prekrila usta. “Za Boga miloga, što se tebi dogodilo?”

Lice mu je bilo obliveno krvlju, a očito je to bila posljedica slomljenog nosa. Krvarenje je pokušao zaustaviti nekom bijelom gazom. Izgledao je očajno.

“Zar te Dora isprebijala?” sumnjičavo sam upitala, podignuvši obrvu.

Odmahnuo je glavom. “Lafendel mie...”

“Ok, morat ćeš maknuti gazu s nosa dok pričaš jer te ništa ne razumijem.”

Poslušao me. Zabacio je glavu u iza, a gazu odmaknuo sa slomljenog nosa. “Lavender se uvrijedila kad je saznala da mi služi za barenje samo zato da Doru napravim ljubomornom.”

“Pa ti je zbog toga razbila njušku?” posprdno sam upitala, zamislivši nju kako udara Seamusa u lice.

“Ne!” zgroženo je uzviknuo. “Poslala je McLaggena da to obavi umjesto nje.”

“Koga?” podigla sam obrvu.

Okrenuo je očima. “Cromaca McLaggena. Uhvatio me poslije večere i malo se poigrao šakama po mom licu.”

Cromac McLaggen je bio duplo viši od Seamusa. On nije imao šanse protiv takvog gorostasa čak i da se stignuo poslužiti štapićem.

“I tako je Golijat pobijedio Davida...” ogorčeno je promrmljao ponovno stavivši gazu na nos.

“A zašto si ti onda došao ovamo umjesto u bolnicu?” upitala sam, vodeći ga prema prozoru. Rukom se pridržao za prozorsko okno.

“Zato jer mi se nije dalo hodati na drugi kraj zamka s krvavom facom!” odbrusio mi je. “Daj mi sad sredi taj nos jer već vraški boli!”

Okrenula sam očima i izvukla štapić. “Makni gazu”, naredila sam. Učinio je kako mu je rečeno. Ukipio se na mjestu. Ruke je mlohavo držao uz tijelo dok sam mu ja čarolijom izlječila nos. Bilo je to korisna metoda koju sam naučila od Bradina; on je često dobivao slične ozljede zbog metloboja.

“Hvala”, zadovoljno je mrmljao dodirujući si nos.

“Vjerojatno bi se trebao umiti.”

Okrenuo je očima. “Vjerojatno. Ajd’ idem ja!”

“Čekaj Seamus!” viknula sam uhvativši ga za rame. Pogledao me. Uzdahnula sam. “Znaš da se ne volim petljati u tvoj život.”

Kimnuo je glavom. “Znam.”

“I znaš da podržavam tvoju vezu s Dorom, ma kakva bila”, nastavila sam.

“Aha.”

“Ali daj se oboje sredite!” iznervirano sam zavapila. “Ova vaša ‘otvorena veza’ nije zdrava ni za jedno od vas! Odlučite se napokon što hoćete!”

“Znaš da je Dora komplicirana...” promrmljao je on, ali sam ga prekinula.

“I ti si jednako kompliciran kao i ona!”

Pogledao je u svoje cipele i zašutio.

“Vidimo se sutra!” mahnula sam mu, okrenuvši se prema ulazu u društvenu.

Nije mi odgovorio. Tiho je pošao niz hodnik, glave pognute i lica oblivena krvlju.

*****

Bilo je malo poslije ponoći. U Brendonovoj i Bradinovoj spavaonici smo imali jedan on naših skupova. Iako je prozor bio otvoren, prostorija je i dalje bila obavijena dimnom zavjesom koju su prouzoričili vječni ovisnici o cigaretama: Bradin, Evan i Zabini. Simmy je ležala na podu i pjevušila s polupraznom bocom Guinessa u ruci, a Maggie je svako mako kašljuckala dajući nam do znanja da ne podnosi miris duhana.

Evan je sjedila Bradinu u krilu. Ispred njih je bila prava hrpica opušaka. Oboje su djelovali opušteno, iako se Bradin morao suzdržavati da ne skoči na Evan i napastuje ju pred nama. Znala sam koliko ga ona muči time što mu uskraćuje seksualne užitke. Nije me zanimao razlog toga; naprotiv, nastojala sam ne zamišljati brata u seksualnom klinču s njegovom curom.

Roxy je razgovarala sa Zabinijem. Oboje su ležali potrbuške na Brendonovom krevetu, okrenuti jedan prema drugome. Zabini je u jednoj ruci držao polupopušenu cigaretu, a u drugoj bocu ruma. Tiho su se smijali nekoj privatnoj šali.

Ja sam sjedila pored gramofona, preuzevši ulogu D.J-a. Unatoč tome što apsolutno nitko nije bio zainteresiran za glazbu koju sam puštala, ja sam uživala puštajući sve Museove ploče koje sam imala. Sjedila sam na podu, sklupčana poput mačke. Koljena sam obgrlila rukam i glavu stavila na njih. Sklopljenih očiju sam pjevušila Hysteriju. Na podu pored mene je ležala prazna boca plamenviskija.

“Tražiš društvo?” upitao me Brendon dovoljno glasno da nadjača muziku koja je treštala.

Otvorila sam oči i umorno podigla pogled. Iscrpljeno sam se nasmijala. “Sjedni.”

Dopustila sam si da ga opet promotrim. Na sebi je imao smeđe samterice i crnu dolčevitu kroz koju se nazirala atletska građa njegovih prsa. Tiho sam zacvilila i pogledala u stranu. Zašto me tako mučio?!

“Natoči i meni”, zamolila sam ga kad sam vidjela da u ruci drži bocu crnog Puschkina. Nasmijao se i ulio mi piće u čašu.

“Od kad ti piješ Puschkin?”

Slegnula sam ramenima. “Odkad mi je Madame Pomfrey prepisala one antibiotike zbog kojih sam stalno iscrpljena.”

Namrštio se. “Znaš da nije dobro mješati alkohol s lijekovima?” Podignuo je bocu Puschkina. “Pogotovo ne s nečim ovako jakim.”

“Hvala doktore House!” sarkastično sam rekla. “Budi dobar dečko i natoči mi još.”

Namrštio se još jače. To me nasmijalo. “Ako se ne prestaneš duriti, dobit ćeš bore.”

Podigla sam čašu. Odmahnuo je glavom i otkotrljao bocu Puschkina na drugi kraj prostorije.

“Baš si sebičan!” izbeljila sam mu se.

Drugi čas odjednom sam se našla metar iznad zemlje, njemu na rukama. Da nisam bila umorna kao pas i donekle mamurna, vjerojatno bi mu se suprotstavila. Međutim, odlučila sam iskoristiti priliku. Umornim vijeđama sam prekrila svoje crne oči i prislonila se bliže njemu. Nosnice mi je zapljusnuo njegov miris.

“Sad spavaj.”

Spustio me na nešto mekano. Otvorila sam oči i vidjela da smo u mojoj poluzamračenoj spavaonici. Polegao me na krevet i uputio se prema vratima.

“Brendon?” čula sam svoj promukli glas kako nestaje u tami.

Zastao je, držeći ruku na vratima. “Reci.”

“Nećeš me valjda ostaviti samu?” glas mi je pukao na sredini rečenice.

Nasmijao se. “Nije valjda da se bojiš mraka?”

Osjetila sam njegov dah pored sebe. Kleknuo je točno uz rub mog kreveta. Duboko sam udahnula, još jednom osjetivši njegov miris. Okrenula sam se na bok, licem prema njegovu.

“Udovolji mi”, molećivo sam rekla. “Bolesna sam, znaš.”

Iscerio se. “Neće te prehlada ubiti.”

Zacvilila sam. Upalilo je! Nasmijao se i u tili čas je ležao pored mene na krevetu, buljeći u strop.

“Što želiš raditi?” upitao me dok sam se ja naježila shvativši koliko mi je blizu.

Uzdahnula sam da si smirim bilo. “Nije bitno. Cijela noć je pred nama.”

I opet sam ga čula kako se smije.

Tek što je zvonilo, izletjela sam iz učionice hodajući unatraške i beljeći se Maggie. Ona je pak bijesna kao furija izašla na hodnik, prstiju čvrsto stisnutih u šaku.
„Dolazi ovamo!” ljutito je zarežala.
Plesno sam poskočila na prstima poput balerine i lagano odskakutala još malo dalje od nje. „Neću!”
Maggie je krenula prema meni, a ja sam se iscerila i potrčala niz hodnik. Naravno, nisam gledala kud hodam pa sam se zabušila u nekoga. Završila sam na podu, trljajući bolni zglob. Kao da nije bilo dosta što sam prije tjedan dana pala tri kata po stubama i slomila istu tu ruku!
„Hej Alexis!” čula sam pjevan i nasmijan glas kako me pozdravlja. Podigla sam pogled i našla se oči u oči s Brendonovim predivnim plavim očima. Bio je ozaren; osmijeh mu mu je doticao oči.
„Bok i tebi”, promrmljala sam dok mi je pomogao da ustanem. Ruka mu je bila topla na dodir.
Maggie je sad već stajala iza mene, naslonjena na zid. Nestrpljivo je lupkala nogom i probadala me pogledom. Tad su došle Evan i Roxy. Roxy je razrogačila oči vidjevši Brendona i spustila pogled da se može zahihotati. Evan je pak primila njih obje za ruke i povukla ih niz hodnik. Čula sam je kako im govori: „Teško da će se ikada zbariti ako im vi budete smetale!”
Otresla sam glavu i opet se zagledala u njega. Kosa mu je bila razbarušena, ali ne neuredna. Oči su mu sjajile, a na licu je imao vragolast osmjeh.
„Kako si?” upitao me dok smo se zajedno polako uputili kroz gužvu. „Nismo se vidjeli od dočeka.”
To me podsjetilo na jučerašnje cijelovečernje razglabanje s curama u spavaonici. One su, naime, imale namjeru cijelu noć probdjeti ne bi li analizirale svaku riječ koju sam im ispričala u vezi onog što se dogodilo na dočeku. Naprosto nisu željele prihvatiti da osim razgovora, između Brendona i mene nije bilo apsolutno – ništa.
„Moš si mislit!” rekla mi je Maggie nakon što sam je ja nastojala uvjeriti u to na sve moguće načine. „Nije bilo ništa osim što ste skupa dočekali jutro sami u tvojoj sobi!”
Okrenula sam očima. „To je bilo samo zato što su Bradinovi frendovi po cijeloj kući imali orgije, a nas dva im se nismo željeli pridružiti.”
Maggie je frknula. „Alkohol plus Brendon plus ti plus prazna soba... Ne moraš biti Einstein da zaključiš kako si nam izostavila najzanimljiviji dio priče!”
„Mags, prihvati činjenicu da se nisu zbarili – još”, iscerila mi se Evan i namignula. „Bradin mi je rekao da ste se jako lijepo pozdravili na odlasku.”
Porumenjevši do korijena kose, spustila sam pogled. „To je bila prijateljska pusa na odlasku.”
Evan se zahihota. „Poljubio ju je ispod imele”, rekla je ne traživši moje dopuštenje da taj podatak podijeli s Maggie i Roxy.
Roxy se zahihotala. „Kako se ljubi?”
Okrenula sam očima. „Poljubio me u obraz.”
„Pizdek!” ljutito je opsovala Maggie. „Ako se vas dvoje uskoro ne zbarite, ja ću početi sumnjati u njegovu seksualnost.”
Trgnula sam se iz razmišljala i shvatila da me Brendon i dalje prati kroz hodnik. Podigla sam pogled i još jednom uočila koliko je viši od mene. Možda je to bio razlog zašto se bilo tako lako s njim probijati kroz gomilu.
Postala sam svjesna šutnje između nas. Nisam onaj tip osobe koja ima potrebu ispuniti svaku tišinu beznačajnim brbljanjem, ali ovo zatišje između nas me ubijalo. Željela sam ga nešto pitati, ali sam doživjela potpunu blokadu.
„Kako tvoja ruka?” prenuo me iz razmišljala.
Podigla sam pogled i napravila grozničavu facu. „Boli.”
Zacerekao se. „Ti si jedina osoba koju poznam da može pasti na posve ravnom podu bez da je itko gurne ili nešto.”
Slegnula sam ramenima. „Gravitacija me naprosto vuče prema sebi.”
Iscerio se. „Očito.”
Došli smo do ulaza u Veliku dvoranu. Iznenadila me činjenica da je nastavio dalje hodati za mnom. Brendon je jako rijetko dolazio na ručak, a i kad bi došao, sjedio bi sa svojim društvom. Sada je sjeo nasuprot mene, za onaj dio slytherinskog stola koji je i inače bio rezerviran za moju ekipicu. Svi su već sjedili, glasno razgovarajući. Međutim, shvativši da nam se pridružila nova osoba, nakratko su utihnuli, a potom se opet vratili na svoje teme. Kladim se da je Evan već svima ispričala za moja mali susret s Brendonom isped učionice.
Gladnom sam prionula na hranu ispred sebe. Stavila sam svinjski kotlet u tanjur i počela ga rezati na manje komadiće. Nije mi to bilo omiljeno jelo, ali od iscrpljenosti sam bila u stanju pojesti bilo što.
„Dobar tek”, rekao je Brendon dok su mu se kutevi usana razvukli u mali poluosmjeh.
„Hvala”, odvratila sam polako žvačući. Inače sam trpala hranu u sebe kao manijak kad bi bila gladna, ali sam sad iz principa glumila pristoju osobu. „Ti nisi gladan?”
Zacerekao se i otpio gutljaj soka od bundeve ispred sebe, ali nije mi odgovorio na pitanje. Umjesto toga se zagledao u vrata Velike dvorane i tiho ispod glasa pjevušio Museovu pjesmu Time is running out.
Bila sam svjesna Maggienog pogleda na sebi. Iako se pravila da sluša Dracovo bljezgarenje o metloboju, ja sam je predobro poznavala da popušim tu foru. Bila je dobra glumica, ali brzi kradomični pogledi prema meni su je izdali. Zapravo je prisluškivala Brendonov i moj razgovor.
„Što imaš idući sat?” upitao me, sada me već gledajući s malo većim zanimanjem.
Namrgodila sam se. „Povijest magije.”
Podigao je obrvu. „Misliš da bi Binns primjetio da te nema?”
Pažljivo sam promislila, razmišljajući o tome na što točno cilja. „Pa vjerojatno ne bi. Ne primjećuje da spavam na njegovu satu, mislim da ne bi primjetio ni da me nema.”
„Odlično!” oduševljeno je uzdahnuo. „Ideš u šetnju sa mnom?”
Pogledala sam na sat. Imala sam još deset minuta do kraja odmora. „Pa može. Zdravo je markirati tu i tamo.”
Iscerio se. „Siguran sam da ti ja mogu dati instrukcije ako propustiš nešto važno.”
Spustila sam pogled na svoj tanjur i nasmijala se. „Ne trebaju mi instrukcije iz Povijesti magije.”
„Mogu ti ja dati instrukcije i iz francuskog ako hoćeš”, nacereno je rekao i namignuo mi.
„Na tom sam području dobra. Nije mi problem jezično se izražavati.”
Brendon se nacerio i odmahnuo glavom. Ustao je, a ja sam slijedila njegov primjer. „Vidimo se kasnije!” obratila sam se Maggie, a ona mi je uputila zadovoljan pogled i zločesto se nacerila. Usnama je oblikovala riječi: Zbarite se!

*****

Snijeg nam je bio do koljena. Unatoč čizmama, mogla sam osjetiti kako su mi prsti na nogama utrnuli od hladnoće. Ipak, nisam ni na trenutak pomislila da odem u društvenu i ugrijem se. Previše mi je bilo ugodno u Brendonovu društvu. Hodali smo uz stazicu pored Zabranjene šume, a potom skrenuli do Crnog jezera čija je površina sad bila smrznuta.
„My Chmemical Romance”, rekao je, a ja sam nakratko promislila.
„Valjda ok. Malo previše emo.”
„Muse”, nastavio je.
„Legende!”
„Yellowcard.”
„Obožavam!”
„Coldplay.”
„Volim ih.”
„Oasis.”
„Također.”
„Good Charlotte.”
„Može proći.”
„Flogging Molly.”
„Najdraži!”
Nasmijao se. Uvijek je bilo zabavno igrati tu igricu s njim. Brendon je slušao punk, pa ga je posebno zanimao moj ukus koji je uglavnom varirao između rocka i punka.
„Odustaješ?” upitala sam ga nasmijano.
Kimnuo je glavom. „Predajem se.”
Nasmijala sam se. Nastavili smo hodati oko Crnog jezera. Ovog puta mi ta šutnja nije bila toliko nepodnošljiva. Podigao je pogled i zagledao se u nebo.
„Snijeg pada”, rekao je namignuvši mi.
Tek što je to rekao, osjetila sam pahuljicu kako mi pada na vrh nosa. Nasmijala sam se oduševljeno. Pogledao me podignute obrve. „Obožavam snijeg!” objasnila sam mu. Kimnuo je glavom.
„Koliko jako?” polako je upitao. Uočila sam zločesti osmjeh na licu i oči koje mu sjaje.
„Jako”, slgenula sam ramenima.
Iznenadna gruda me pogodila ravno u prsa. „Ovoliko jako?”
Hineći srditost, sagnula sam se i zagrabila grudu snijega te je bacila na njega. Uspio se izmaknuti. Dok se on slavodobitno cerio, uspjela sam ga naciljati iz drugog pokušaja. Izbeljila sam mu se.
„Jesmo kvit?”
Kimnula sam glavom i iscerila se. Obgrlio me rukom i poljubio u vrh glave. Potom smo nastavili dalje šetati oko jezera.

*****

„Opet te poljubio?!” zagrnuto je viknula Roxy.
Dohvatila sam najbliži jastuk i pogodila je njime. „Ne deri se Rox! Ne moraju svi znati!”
Pokrila je rukama usta i zašutjela. Okrenula sam očima i kimnula glavom. „Je, ali kao što rekoh: u glavu!”
„Nema veze!” odmahnula je rukom. „I dalje se računa kao poljubac! To su već dva!”
„Mda...a nikako da dođu do onog pravog!” čangrizavo je promrmljala Maggie na svog kreveta. Ležala je potrbuške i čitala neki časopis.
Pogledala sam na sat i naglo skočila na noge. „Vidimo se poslije!”
Izjurila sam iz spavaonice i zaletjela se u Pansy. Počela je nešto govoriti kako bi trebala obraćati pozornost i na druge jer se ne vrti cijeli svijet oko mene.
„Ma jebi se!” kratko sam joj odbrusila samo da je utišam. Živcirala me frekvencija njezinog kreštavog glasa.
U društvenoj prostoriji, u naslonjaču pored kamina su, isprepleteni kao dvije jegulje, sjedili jedno drugom u krilu Evan i Bradin. Bilo je teško reći koja je ruka čija.
„Uzmite si sobu!” viknula sam im i pojurila prema izlazu.
Koliko god da mi je bilo drago što se Bradin uspio nakratko smiriti i održati vezu da traje dulje od jedne noći, nisam baš bila sretna što je s Evan. Unatoč tome što je ona vjerojatno najbolji izbor za njega jer si pristaju kao dva magneta, kako karakterom tako i izgledom, bilo mi je teško zamisliti budućnost te veze. Lecnula sam se pri pomisli na njihovu djecu.
Seamus me opet dočekao na istim onim stepenicama na kojima smo s našli i jučer. Ovog puta mi nije donio praline, pa smo sjedili i razgovarali bez mljackanja kao jučer. Djelovao je zadovoljno što je značilo da se pomirio s Dorom. Odmah mi je pao kamen sa srca jer zaista više nisam mogla slušati njegove priče o njemu. Išlo mi je na živce što ju je čas opisivao kao božanstvo, a drugi čas je frustrirano iznosio sve njezine mane. Nastojala sam šutjeti i ne previše komentirati.
„Vidio sam te s Greenleafom danas”, ležerno je rekao. Iz tona u njegovu glasu se dalo zaključiti da ga previše ne zanimaju detalji.
Ravnodušno sam slegnula ramenima. „Samo smo markirali zajedno.”
Nasmijao se. „Da, da zdravo je o ponekad uraditi.”
„To sam i ja rekla”, iscerila sam se.
Zašutjeli smo. S njim šutnja nikad nije bila neugodna. Uglavnom zato što sam ga znala što odkad nije imao ni prve zube, pa nije bilo problema oko toga da bi se pred njim mogla osramotiti. On je većinom bio naviknut na moja česta padanja, nagle nalete entuzijazma ili pak sočno psovanje na irskom kad me netko jako iživcira.
„Moram ići”, rekao je nakon pola sata smrzavanja na stepenicama. Gledao je na sat.
„Dora?” pretpostavila sam da se opet žuri naći s njom.
Odmahnuo je glavom. „Lavender.”
Kimnula sam. „Ah da! Otvorena veza!” Okrenula sam očima. „Zabavi se!”
Posprdno se nasmijao kao da je znao da to zaista ne mislim. Odjurio je u smjeru stepenica koje su vodile na gornje katove. Još sam malo sjedila sama, naslonjena na hladan kameni zid i pjevušila neku irsku brojalicu.
„Zabavljaš se?” netko je sarkastično dometnuo.
Podigla sam pogled i nacerila se. „Bok Zabini!”
Namignuo mi je i iznenadnim pokretom podigao sebi u naručje. Za njega, toliko visokog i mišićavog, bila sam laka kao perce.
„Idemo?” upitao me nasmijano.
Slegnula sam ramenima te se i ja nasmijala. Poljubio me u ćelo i spusti natrag na čvrsto tlo. „A sad da čujem pojedinosti o Greenleafu!”
Okrenula sam očima. „Za Boga miloga, kad ćete me više svi ostaviti na miru?”
„Kad se zbarite, jasno”, odgovorio je Zabini kao da je odgovor očit. „A sad pričaj!”
Uzdahnula sam. „Neću. Nek ti Maggie ili Evan ispričaju. S njima usput možeš i proanalizirati sve što mi je rekao.”
„Smatraš me babom tračarom”, tužno je izustio, spustivši pogled.
„Naravno da da ljubavi, ali to ne umanjuje činjenicu da si ti moje najdraže srčeko!” umiljato sam izgovorila.
U trenu se ozario. „Ma znao sam ja da ti mene voliš!”
Okrenula sam očima. „Pa očito je!”
„Onda mi ispričaj što je bilo, meni za ljubav!” molićavo je rekao.
Uz uzdah i pokoju psovku, natjerala sam se da i njemu sve prepričam.