oh i have a life. it's just not that good.

srijeda, 28.01.2009.

Ok, obično ne stavljam video na blog, ali jednostavno nisam mogla odoljeti. Počela sam ponovno gledati Lost (od prve sezone; na internetu, našla sam jednu super stranicu sa cijelim epizodama. Imaju čak i 5. sezonu. jeeeej


Lost - Charlie Trying To Read Claire´s dairy


*Veliko hvala E m i l y što mi je pokazala kako smanjiti video.

Prebacila sam se malo na svoj drugi blog.
Samo za dva tjedna. Kasnije ću opet pisati na ovome.

*totalno promijenjeni boxevi

POGLEDAJTE LINKOVE I JAVITE.

| 21:02 | Don't tell me what I can't do (15) | Us vs. Themf | You have three options: Run, hide or die | # |

slike: abc.go.com/primetime/lost
naslov: Lord of the Rings/The Fellowship of the Ring

Nevjerovatno je koliko se nekih stvari mogu sjećati. Neki dan sam lutala po you tube-u. Do sada nikad nisam voljela tamo puno švrljati, ali otkako sam se ulogirala tamo, ne mogu se odlijepiti od te stranice. Doduše, nisam stavljala svoj video ili nešto slično, ali svejedno s guštom svaki dan gledam kako moja kolekcija (favorita) raste.



I dok sam tako glubila vrijeme, jer Bože moj, sve sam završila (moš si mislit), sve napravila što sam trebala, naišla sam na jedan super video.
Ne želim vam puno otkriti, potražite sami ako vam se da.
Uglavnom, radi se o jednom lažnom interwievu: Dominic Monaghan intervjuira Elijaha Wooda. Dom je, za one koji ne znaju, vjerojatno najpoznatiji po ulozi hobbita Merryja u Gospodaru prstenova.
Prvo sam mislila da je nešto sasvim glupo i dosadno, ali kad sam čula Dominica kako glumi priblesavog njemačkog novinara, umrla sam od smijeha. Oprostite na izrazu.
Jednostavno nisam znala kako bi to najbolje opisala. Bila mi je ostala još jedna rečenica (koju uglavnom svi u mojem razredu govore) ali mi se učinila preprostom, barem za ovaj moj blog.
Obećala sam si da neću beštimati niti prostačiti ovdje. Kada mi dođe taj hir, zatvorim se u sobu, izbacim što imam i vratim se onakva kakva sam bila i prije. No vratimo se glavnoj temi. Puno sam zalutala u mislima, a kad mi se to dogodi onda me uvijek treba prekinuti ili ću nastaviti brbljati još tri sata. Naviknite se lijepo na to
Ja sam poput hobita.
Merde.





Dakle, kad sam sejvala taj video, da se svaki božji dan vraćam na njega i cerekam, sa strane sam vidjela video Lost. Inaće mi neki naslovi nikad ne sjednu u uho, niti se ikada sjećam nekih stvari koje su bile prije nekoliko dana i ponekad se pitam je li sa mnom sve uredu? Odnosno sa mojim pamćenjem. Možda sam postala senilna?

----------------------------------------------
"So do all who live to see such times, but that is not for them to decide. All we have to decide is what to do with the time we are given. There are other forces at work in the world than the will of evil. Bilbo was meant to find the ring, which means that you also were meant to have it. And that is an encouraging thought. Ah ! It's this way."

--------------------------------------------------



Dakle da se vratimo na taj dan: odjednom su mi se počele vraćati slike. Zapravo, više slika. Tu sam seriju, davno, davno, prije 4,5 godina gledala na televiziji. HTV mislim, nisam sigurna. Ispravite me ako griješim. Znam da ta serija nije za djecu pogotovo ne za balavu, kakva sam ja tad bila. Još se pitam kako sam to uspijevala gledati. Kad sam tražila slike za post vidjela sam jednu sliku iz prve sezone. Mrtvačka glava. Kostur točnije. Sad kad sam pogledala tu sliku, opet mi se nije zgadilo. Izgleda da imam dobar želudac za takve stvari. Možda bih trebala iskoristiti tu svoju (sjajnu) prednost za medicinu. Tko zna kamo bi me taj put odveo.
Ali moram priznati da mi se Lost još i dandanas sviđa. Moram ga opet pogledati.



--------------------------------------------------
"I don't know half of you half as well as I should like, and I like less than half of you half as well as you deserve." - Ian Holm
--------------------------------------------------


Za lektiru trenutno čitam Dnevnik Anne Frank. Do sada nisam čitala tu knjigu i stvarno mi je žao zbog toga. Iako ne volim takve tipove dnevnika, ova iskrena i potresna knjiga me skroz dodirnula i na neki način prenerazila. Nešto sam još otprije znala o tom dnevniku, i o drugom svjetsko ratu i nacizmu. Povijest mi je uvijek bila jača strana. Ali ipak iz istinitog dnevnika se puno više toga saznalo. Znam da Anna nije puno pisala o šokovima u skloništu, više je pisala o svojem životu, svojim nadanjima i vjeri, ali bilo je dovoljno to malo da uvede čovjeka u strahote Drugog svjetskog rata i Hitlerovih čistki i mržnje. Iako nikada, nasreću, nećemo osjetiti to na vlastitoj koži. Bar se nadamo.
Mislim da je ovo najbolja lektira do sada.
Prepisujem neke djelove knjige koji su me najviše dojmili i koji su mi na neki poseban način najdraži:
"Ljubav, što je ljubav? Mislim da je ljubav nešto što se ne može opisati riječima. Ljubav je, nekoga razumjeti, biti rado s njim. Tu, se kasnije misli i na tjelesnu ljubav. Nešto si podijelio, nešto dao i nešto dobio zauzvrat. Više nije važno jesi li oženjen ili ne, imaš li dijete ili ti je oduzeta čast, ker zmaš da će cijeli život biti uz tebe netko tko te razumije i koga ne moraš ni skim dijeliti!"





"Jednostavno ne mogu graditi svoje nade na temeljima smrti, bijede i pometnje. Vidim kako se svijet sve više pretvara u pustinju, čujem stalno približavanja grmljavine koja će i nas uništiti, mogu osjetiti patnje milijuna, a ipak, ako pogledam u nebo, mislim da će se opet vratiti mir i spokoj."

Anna nažalost, nije uspjela doživjeti to.





Osim lektire čitam još i 13 malih plavih omotnica. Opet.
Super mi je ta knjiga.
Što se tiče avatara, vidim da nitko nije nosom provirio na taj blog. Ali nema veze. Ako netko slučajno želi pogledati ili uzeti avatar, evo link. Ne trebate me pitati za razmjenu linkova, jer prihvaćam, ali mi javite da znam koje ću ime staviti.


What I support (STAMPS):



I to bi bilo to...
Pozdravljam vas i grlim do idućeg posta.





Stavila sam stari dizajn. Tražila sam sto godina neki super na blogskinsu a nisam našla skoro nijedan. Mislim, jesam ali vidjela sam kod nekih takve pa sam odustala. A ostale koje sam našla su me zbunjivali (izbrisali su mi sve postove i boxeve).
Pošto mi je malo nedostajao blog našla sam drugu zanimaciju: deviantart. U fav. imam oko 3504, 3505 slika i taj broj se gotovo svaki dan povećava. I usput sam shvatila kako ljudi tamo baš i ne vole kad im se radovi kradu, i ja se potpuno slažem s njima jer sam to iskusila i na svojoj koži, pa sam počela masnim slovima pisati naziv rada i njegovog vlasnika; adresu mi se nije dalo pisati. Kao što vidite (omg, stalno to koristim) promijenila sam boxeve, skroz, i mislim da će takvi i ostati (jedino možda zadnji box u kojem su pjesme, stihovi, misli i ostalo). Prvi post i zadnja dva saskroz promijenila a u ostalima sam stavila druge slike. Objavila sam i nekoliko postova koje do sada nisam mislila objaviti. Razlog je bio i opravdan jer su to uglavnom glupavi i kratki tekstovi s tim da sam sada promijenila slike jer ih sada koliko toliko imam više.



U mom se životu ništa posebno nije promijenilo do sada. Niste gotovo ništa propustili. U novoj godini sam odlučila puno stvari koje su skoro svake godine iste, jer ih ne uspijem ostvariti. Pa evo te moje slavne odluke:
~ biti upornija i odgovornija
~ uhvatiti se učenja
~ pokušati ne ići stalno na blog; malo ga zaboraviti
~ napraviti barem jednu dobru sliku na DA
~ smanjiti troškove roditeljima što znači manje razgovarati na telefon i mob
~ pogledati Twilight
~ ostvariti barem većinu ovoga!
Pa...kako se meni čini, barem ću jednu stvar uspijeti napraviti. Već znate pa neću ni ponavljati.

LINK









Zaboravite zadnji post. Nastavljam jos mjesec dana. A kasnije sto bude.