|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ja i lea xD
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
...
zuji ovdje
xX-PoeTry? xDD-Xx
I'm gonna slash and gash, cut another hole in yo ass, Spill blood all over the walls, play tennis with ya balls. If the phone rings don't answer the call. I'ma slit ya throat, fuck ya like a goat, peel ya foreskin off and make a winter coat.... peace!
xX-o meni?-Xx
ime:mia
mjesto:nije važno više...
ŠkoLa: isto nije važno više...
DaTum mog rođenja:prije par godina..pogodi..ma nemoras iam 12 :D
VoLiM:
-ovako: _ _ _ _ _ GUES WHO IT ISSS!:D
-cevape xD
nevolim:
-mali prostor, a puno ljudi.0o.to ne nikako.
moje slike:
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
i ovo sto sam ja nes crtala prije..svidja vam se/nesvidja vam se
boli me rac;)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
to bi bilo to...
~ Roses are red, violets are blue, sugar is sweet, and so are you; but the roses are wilting, the violets are dead, the sugar bowl's empty and so is your head! ~
_______________
glitter-graphics.com
Sto je prijatelj? Jedna dusa koja stanuje u 2 tijela...
Ako imaš prijatelja, često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojime se ne koraca
Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao, našao je blago.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjenka može da uradi jos mnogo bolje
Nema čovjeka koji je podjelio svoju radost s prijateljem a da se nije jos više radovao, kao što nema čovjeka koji je podjelio svoju tugu s prijateljem , a da nije manje tugovao
Nije me strah kada me ostave svi, jer znam da me neces ostaviti ti... Nije me straha kada se oluja sprema, jer imam prijatelja kakvog nitko nema!!
Bez sumlje nije teško umrjeti za prijatelja kako je teško naići na prijatelja koji bi zaslužio da čovjek za njega umre!
Pravom prijatelju nema cijene,
niti se može izmjeriti njegova vrijednost.
glitter-graphics.com
My Chemical Romance Lyrics
Teenagers Lyrics
Linkovi
sranja
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
prvo.. čajanka xD
kviizzzzzzzz XD
eo linkovi
anChY..tHe emo prinCesS
ana=)
barbara
antonija
ines
lana
valerija..^^
iwa ^^
ak oce jos ko u linkace nek kaže
Post je napisan samo u čast mojoj mački. Uginula je prije 4 dana i ja sam za to jučer navečer saznala. Bila sam izvan sebe i nisam mogla pisati post. Ali evo, samo za Garfielda za kojeg se nadam da je sad na boljem svijetu.
Njegova slika
Okotio se sa dvije sestrice i mamom kikom
Ovo je on kada je bio manji
Sestrice Kika yunior i bezimena (Bezimenoj je bio nadimak "Narkomanka" jer je imala ogromne oke)... Ostala sam bez obadvije čim su prestale sisati. Jedna je pobjegla od kuće i vidim ju svaki dan, uživa s drugim mačkama.A druga je nestala, najvjerovatnije da je i ona pobjegla. Ako im se više sviđa tamo..neka, ja ih neću siliti.
Ostala sam samo sa Garfieldom..
Bio je debeljuškast čak i kada je bio mačić..Kada je bio još jako malo mače, uvijek je bio krupniji od sestrica.
Patuljastog je rasta na majku.
Okotio se u mojoj sobi, ispod mog kreveta.Znam da zvuči čudno ali istinito.Dok sam bila u dnevnom boravku ušuljala mi se u sobu i rodila troje prekrasnih mačića.
U zadnje vrijeme uvjek me otpratio na pola puta do škole i vratio se kući.
Volio se maziti.. kad god bi dovela prijateljice uvijek se trljao o njih.
Jednom je skočio u krilo čovjeku iz t-mobilea kada mi je popravljao internet.
Volio se penjati. Kao i svaka mačka.. Sjećam se da je jednom kika zapela na stablu pa sam ju morala spašavati i penjati se na susjedove amule..ali to sada nije bitno.
Nije volio druge mačke. Samo kiku, sestrice, i oca (Šepu)
Šepo je mačka od susjeda.. Ime mu je nastalo jer nema jednu nogu. Neznam kako se to dogodilo.
Nema ništa ni protiv sestre od kike, ona je mačka od drugog susjeda. Zove se Nika.
Sad kada ga nema žao mi je. Jedino se nadam da je na nekom boljem svijetu.
Rest In Peace.
Zauvjek ćeš biti u mojem srcu.
Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.
Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.