Dan hrvatskog baksuza

28.11.2008., petak

Buđenje. Dišem na škrge, obljubila me neka prehlada. Ali ništa strašno. Nekako sam se dobro naspavala. I probudila se prije nego što se oglasio mobitel; ta budilica ima baš ružan zvuk (uostalom, koja nema?). Koji je dan...ah, petak. Koliko je sati? Uključujem mobitel. Zašto bljeska kao da će se oglasiti budilica, a nije zvonila? Pokazuje 7.09. Nemoguće!!! Gdje su mi naočale…gdje su mi naočale…gdje su mi…evo ih!!! A joj, s naočalama još gore! 7.10.

Glupi mobitel, nije zvonio. Kasnim, kasnim, ali još uvijek stignem… Spremanje na juriš. Prolazno vrijeme: 15 minuta. Stižem na posao, i to bez kašnjenja.

Tijekom dopodneva u ruke mi dospiju novine. Listam, sve uobičajeno – skandali i širok opseg crne kronike – od politike i gospodarstva do socijale. E, ali nije sve tako crno. Osim toga, mora biti malo glamura, a konja za trku imamo! I konj je luksuz, zar ne? Split je dobio prvi sajam hrvatskog luksuza. Sad će neki reći da nema mjesta luksuzu kad je kriza u pitanju. Krivo, krivo! Ako je rečeno da moramo stegnuti remen, onda valja kupiti pravi remen. Gdje drugdje nego na sajmu luksuza!?

A kako stegnuti remen ako prije toga ne smršavimo? Hitno nam je potreban jedan wellnes-tretman za skidanje kilograma. Da ne biste pomislili kako su to prazne priče, političari su nam primjer; Đapić, recimo. Pokazuje nam kako se treba ponašati dok traje kriza pa je skinuo dvadesetak kilograma. On je prvi stegnuo remen.

Pomislila sam kako onda i nije loše da se prije početka te faze isposničkoga života malo namačemo u luksuzu. Tako sad imamo Dane hrvatskog luksuza. Treba to iskoristiti. Kupiti taj remen za nekoliko tisuća kuna i od ponedjeljka – na dijetu.

Nakon radnog vremena vozim se kući i razmišljam kako se nakon vikenda onda moram odreći i tog luksuza pa ću na posao ići pješice ili biciklom. Samo ne smijem kasniti. To pak znači povratak dobrog starog sata budilice, tako da ne bih slučajno zakasnila. Mobitel je nepouzdan. I još k tome – luksuz.

Kujem tako planove, kad odjednom, s lijeve strane – sa sporedne ceste izlazi kamion. S dvije prikolice. I ne zaustavlja se. Hej, heeeej, hoćeš se zaustaviti??? Prešao je lijevi trak, izlazi pred mene. Koči, Blue, kočiiiii… On se ipak zaustavlja na bijeloj crti, ja uspijevam zakočiti i zatim proći svojom stranom ceste. Zaledila sam se. Onako iz žablje perspektive svog auta pogledala sam u visinu kabine u kojoj je sjedio vozač kamiona – jednako zaleđen i bez riječi, dok sam ja žustro micala usnama izgovarajući…što sam sve izgovorila u tim trenucima – bolje je ne ponavljati.

Takav je dan da bi bilo najbolje zavući se u krevet i više ne izlaziti, pomislih. Ali ipak sam odvela psa u šetnju i vratila se. No, njemu nije bilo dosta. Provukao se ispod ograde i još malo pobjegao pa sam ga morala ići tražiti. Na kraju je ipak sve dobro završilo. Bio je to samo malo neobičan petak. Dan hrvatskog baksuza.

- 20:58 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Dan hrvatskog baksuza

28.11.2008., petak