< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






007

29.06.2008., nedjelja

Kad se nedjeljom zateknem ovako besposlena, neki mi vrag ne da mira pa sve mislim – ili sam postala kronična besposličarka ili sam se uzvrpoljila jer sam pritajena radoholičarka.

Kako onda izdržim na godišnjem, zapitat će se tkogod. Istina, nije lako izdržati taj osjećaj besposlenosti. Možda sam ipak radoholičarka? Ma ja sebi i na godišnjem nađem posla. Ako ništa drugo, špijuniram turiste na obali. Ljetos sam isprepadala nekog Nijemca jer je bacao čikove po plaži.

Poslije me pekla savjest. Sjetila sam se koliko ima pseudodomoljuba koji rade sto puta gore stvari, a ja se zbog opušaka obračunavam sa strancem.
Pa još ću ispasti ksenofob... Ali nekako mi se čini da je u spomenutom slučaju bolje i to riskirati nego stati na čik.

A onda sam pronašla spasonosno rješenje – kako ću se dugoročno riješiti tog povremenog osjećaja besposlenosti. Čak i kad ne radim, bit ću na dužnosti.

Pročitala sam vijest da će hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija sutra (točno u podne!) predstaviti svoju internetsku stranicu. Što je novo?

E, vidite, osim što se građanima omogućuje da putem interneta komuniciraju sa SOA-inom službom za odnose s javnošću, svi koji su zainteresirani za rad u SOA-i moći će se prijaviti putem obrasca na internetskoj stranici. Budući da su dosad zapošljavali samo – po preporuci, a ja tamo nemam nikog svog (ili ne znam da imam?), palo mi je na pamet da bih se mogla prijaviti kad su već tako otvorena srca uputili poziv građanima.

Obuzela me ideja da bih se mogla baviti špijunažom. Izgleda da nam u Hrvatskoj nedostaje špijuna; tajnih agenata (samo zašto mi to nekako neuvjerljivo zvuči?). Zaključila sam da je to prava prilika. Zamislite gušta! Tajno prijavljivanje sumnjivih osoba, situacija... Čim procijenim da je štogod "sigurnosno upitno", odmah prijavim!

Ne može mi biti dosadno. Špijun uvijek ima posla, gdje god se nađe. Sve može biti sumnjivo. I tko zna koliko će biti novopečenih špijuna. Više se neće znati tko koga špijunira. U takvim okolnostima - napad je najbolja obrana. Bolje je prijaviti nego biti prijavljen!

Recimo – dođem u dućan, kad tamo – teta iz dućana SOA-ina tajna agentica. Konobar u kafiću - špijun. Ili moja kolegica s posla... Pa onda na Bloghaeru... Evo, i sad - napišem post, pritisnem "objavi", a ono: Blog/stranica je uklonjena, ima promjenjeno ime ili je nedostupna. I tako tri puta. I da to nije sumnjivo?! Špijuni su među nama...

A sad odoh sastavljati popis sumnjivaca. Sutra se prijavljujem...

- 21:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #