< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






"Kvisko"

20.01.2007., subota

Image Hosted by ImageShack.us


Ljeto. Uznemireni duhovi, buntovnici s razlogom i bez njega. Na starim mjestima odzvanja onaj zvonki smijeh.
I nazire se žar cigarete u tami i čuje se kakva pjesma. Neprestano filozofiranje o životu, i tvrdoglavost, i vječno traganje za nečim...

Miris noći ispunjava ulicu i zvijezde se rugaju tami. A san? Tko bi spavao za takvih noći? Vika i smijeh i uzaludni pokušaji utišavanja koji zapravo stvaraju još veću buku kad orkestar glasova počne nadvikivanje. Opet je prigovarala susjeda, ona koja živi na kraju ulice. Od žamora ne može spavati, kaže. Ljeti od žamora. Od čega ne spava zimi? Točno zna kad se tko subotom vraća kući nakon izlaska u grad. I tko je koga dovezao, i na čijem je mostu stao.
Da radi za kakvu špijunsku službu, zacijelo bi već jako napredovala, do visoke dužnosti.

A onda je ostala bez zanimacije. Promijenili smo lokaciju. Udaljili se od zidova koji imaju "uši". I brojili zvijezde na čistini, sjedeći na balvanima i udišući onaj slatkasti miris drveta. Ne sluteći da će u godinama koje dolaze upravo balvani promijeniti naše živote. I obilježiti ih zauvijek.

Odjednom je K. pokazao rukom prema nebu i uzviknuo: "Pogledajte one zvijezde tamo, one četiri na okupu, pa još one ispod – izgledaju kao Kvisko!" Jedni su se odmah složili, drugi su još pokušavali odgonetnuti oblik tog Kviska, no jedno je bilo sigurno - u tom su trenutku astronomima zamršeni konci, a da toga uopće nisu bili svjesni. Nebeski je svod postao bogatiji za jedno "novo" ime. Kako je vrijeme prolazilo, Kvisko je ostao znak. I kad nismo bili na okupu, gledati Kviska značilo je biti zajedno, barem u mislima.

No i prije svih nas, i prije Kviska, i ovog "sveznajućeg" vremena u kojem živimo, jedan je stari Rimljanin rekao: Izmiče potajno i nestaje krilato vrijeme, i ništa nije brže od godina.

Jedna je osoba, nakon svih tih godina, jedne blage zimske večeri (jer ni zime više nisu što su bile) izišla na ulicu (iz vrlo prozaičnih razloga) i odjednom je, sasvim slučajno, podigla pogled prema nebu i nasmiješila se. Kvisko - sjetila se...

- 00:45 - Komentari (29) - Isprintaj - #