«Halo, Davore!» nastojala sam zvučati što optimističnije - koliko je to bilo moguće s obzirom na ono što sam mu morala reći. No, nije bilo odgovora. S druge su se strane čuli samo nekakvi šumovi i pucketanje kao da je loš signal.
Ponovila sam: «Davore, čuješ li me, halooo?!» Nakon toga se čulo samo nešto što me podsjećao na buku koja se čuje kad se telefonira za vrijeme vožnje u automobilu, a onda nejasan i isprekidan Davorov govor: «...neće ići...opet...posao...na Agroplod», a onda i drugi glas, očito ženski, koji je govorio:«...siguran...reci...sam...spremna...otići zajedno...skrivati.»
Zanijemila sam i tek tad naćulila uši. Znala sam što se moralo dogoditi. Davor je mobitel najčešće nosio u džepu i sad se očito, dok je vozio, na nezaključanoj tipkovnici pritisnula tipka za poziv mog broja. Čula sam samo isprekidane dijelove razgovora između njega i, očito, neke ženske osobe. U sljedećem je trenutku do moga uha uspjela doprijeti i cijela Davorova rečenica, pomalo isprekidana: «Ž.lim pro.esti s tobom. M.gdal.na n.će zn.ti... pr.pusti m.ni.»
Nisam vjerovala svojim ušima. Pritisnula sam tipku za prekid poziva i nekoliko sekundi samo gledala pred sebe skupljajući djeliće misli koje su se počele javljati u mojoj glavi. Ne treba biti detektiv niti imati nadnaravne sposobnosti da se zbroje neke činjenice. Moj je dragi Davor već pretpostavljao da će me urednik ovog vikenda poslati na novinarski zadatak, a to je značilo praćenje međunarodnog sajma «Agroplod», koji je imao prvorazrednu važnost za naš grad. Gospodarska, ali i politička manifestacija koja mora odjeknuti i u medijima. O, da! Dobro je to znao i očito već kovao planove o tome kako će se uputiti na vikend u Višnjan, ali ne sam, nego sa ženskom osobom kojoj je tog trenutka objašnjavao svoj plan. Poslije ovoga više ništa neće biti isto, u to sam bila sigurna.
Ako nešto ne podnosim, to su onda laži i tajne veze iza nečijih leđa. Bila sam uvjerena da, i kad nestane svaki osjećaj i interes za neku osobu, uvijek ostane određena količina poštenja, obraza, iskrenosti...kako god se to zvalo, ali da se ta istina kaže, ma koliko teška i bolna bila. U tom sam trenutku bila dvostruko prevarena. Pokazalo se da ne poznajem Davora kao što sam mislila, da sam se prevarila u svom uvjerenju o našoj vezi, povjerenju i poštovanju.
Sve što se događalo sljedećih nekoliko dana sličilo je običnom košmaru, ružnom snu. Sumnja se polazala istinitom. Davor je najprije negirao sve što sam mu rekla o svojim spoznajama, ali se vrlo brzo otkrila prava istina i više nije bilo uzmicanja. Nakon toga su se javili svi oni koji u tim trenucima igraju ulogu generala poslije bitke. Oni koji su znali, šaputali, čudili se kako ja još nisam doznala. No, eto, osvanuo je i taj trenutak istine...
Iako mi zvuči kao znanstvena fantastika ili kakav eksperiment, evo link, a vi kliknite OVDJE pa vidite.
|