14. 12. 2005.
Mogla bih satima
sjediti pokraj prozora
za divnih zimskih noći
i gledati
kako se vjetar
u neobuzdanom plesu
poigrava pahuljama
koje se bešumno spuštaju
na snenu sliku grada.
I dok sve sniva u noćnoj idili,
k'o oprezan tat
šuljaju se moje misli.
Donose neugasle čežnje
i tihe, tople uspomene
nekih prošlih zima.
Tko zna...
Možda se u jednoj od onih sjajnih kutijica
ispod božićne jelke
skriva moja dobra vila
koja ispunjava želje
i vraća izgubljeno vrijeme.
|