|
|
| < | veljača, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Ne vraćam vam lažnu nadu. Šanse da nastavim priču su mikroskopske.
Ipak, sa mnom se nikad ne zna. Nedostatak inspiracije me natjerao da prestanem, no možda odlučim ići dalje.
Slobodno pročitajte chaptere [nema ih baš puno -.-'] i izrazite svoje mišljenje.
Prijedlozi kao i kritike su dobrodošli.
Znam, da pomalo podsjeća na Kuću Noći.
Chaptere sam vratila na blog ponajviše zbog uspomena.
Vezana sam uz ovu priču makar ona nikada nije doživjela svoj kraj.
Možda ni neće, no važna je.
Želim samo zahvaliti svom Miči i svoj Arhturu te Čori jer su bili tu i čitali sva ova sranja.
I naravno, Frenku. Da nije bilo nje, nikada ne bi shvatila kako je dobro izbaciti sve iz sebe pisanjem.
Zana [Ann Marie.]
[Don't ask za ime. Zapravo, možete. Ma kako hoćete.]
Tri dana sam pokušala započeti razgovor s Tomom, ali on ga je spretno izbjegavao. Znala sam da je nešto ozbiljno. Imala sam taka osjećaj. Odjednom se promijenio. Nije više bio onaj veseli, preglasni, perverzni Tom. Postao je šutljiv, miran, povučen... To me ozbiljno zabrinjavalo. Mali je pričao, i rijetko se smijao.
Morala sam iz njega izvuči razlog. Htjela sam mu pomoći. Ili bar pokušati.
...bio je sat psihologije. Nisam to shvaćala ozbiljno, i obično bi pod tim satom crtala, ili razmišljala, ili što već... Profesor nam nije zamjerao to što ga nisamo slušali. Par puta nam je rekao da nas potpuno shvaća. Kako ni on nije volio školu, i kako njemu neće biti problem ako ne želimo slušati, ali da se za ispite moramo dobro pripremiti. James (profesor) je nešto pisao po ploči, a ja sam šarala po bilježnici. Razmišljala sam o Tomu. Opet. Morala sam razgovarati s njim. Pomoći mu. "Danas poslije ručka ćeš ga natjerati da ti kaže sve." govorila sam si. Zvonilo je. Do zvona nisam shvatila što sam cijelo vrijeme radila. Pogledala sam u bilježnicu. Posvuda je pisalo njegovo ime. Tom. Tom. Tom... Na brzinu sam pokupila stvari i izletila iz učionice. Uletila sam u blagovaonu. Za mnom je došetala i Deena, a njoj oko struka i Erik.
"Šta je Zana? Šta juriš tolko? Pa neće ti pobjeć hrana." Nasmijala se.
"Ma umirem od gladi. Ne znam što mi je."
Kako me razmišljanje mogla tako izgladnjeti?
Za ručak je bilo neko varivo. Nije baš moje omiljeno jelo, ali bila sam toliko gladna da nisam ni obraća pažnju na to što jedem. Pogledala sam prema Tomu. Bio je na drugom kraju blagovaone. S Billom. Buljio je u prezan tanjur, a nakon nekog vremena je usto od stola i krenuo prema vratima. Imala sam sreće što dobro trčim, pa mi nije daleko odmakao.
"Tom, što ti je? Nisi sav svoj. Ajde idemo na neko mirno mjesto pa ćeš mi sve reći."
"Ma ne želim te gnjaviti..."
"Ti mene ne gnjaviš. Molim te reci mi što se događa. Ne mogu te više gledati ovakvog."
"Ali..." Oštro sam ga pogledala.
"Nema ali. Idemo sad i sve ćeš mi ispričati." Prijetila sam mu držeći jednu ruku na boku.
Otišli smo u vrt. Znala sam da ćemo tamo imati mira. Rijetko tko više zalazi tamo. Sjeli smo na klupu. Nebo je bilo nevjrojatno. Nikad toliko zvijezda nisam vidjela.
''Sad mi sve reci. Molim te.''
''Dobro. Predobro te poznajem i znam da si tvrdoglava kao magarac.''
''Molim? Trebam li to shvatiti kao uvredu?'' Uozbiljila sam se. Tom se nasmijao. Osjećala sam se jako dobro. Falio mi je taj smijeh. Tako... seljački. Ali sladak.
''Ajde, govori!'' Navaljivala sam. Tom se odjednom uozbiljio.
''Ok. Ok. Evo. Znači... Ja i Bill ovdje smo već jedno duže vrijeme... Otišli smo od doma prije 4 godine. Kontakta s domom i rodinim gradom gotovo i nismo imali osim s našom majkom. Ona je uvijek bila tu za nas i uvijek nas je podupirala u svemu. Svaki tjedan se čujemo. Obično za vikend.'' Suze su mu krenule niz lice.
''Ovaj vikend... U subotu... Nazvao nas je očuh. Moja stara ima rak i teško će ga se riješiti. Ako ga se riješi uopče.'' Sve više i više je plakao i jecao. Nisam mogla vjerovati da se ta osoba prije minutu-dvije smijala.
''Smiri se. Idemo u sobu.'' Tješila sam ga. Zagrlila sam ga i odvela u svoju sobu. Deena će vjerojatno prespavati kod Erika, pa ću ostaviti Toma kod sebe. Smjestila sam ga na svoj krevet i donijela mu čašu vode.
''Evo, popij malo vode.'' Popio je i stavio čašu kraj kreveta. Legla sam kraj njega i položila mu glavu na prsa. Slušala sam njegove otkucaje srca. Na neki način su me smirivali. Gledala sam kroz prozor u nebo.
''Uvijek ću biti tu za tebe. Nikad te neću ostaviti.'' Šaptala sam mu, a onda sam zaspala.
