nedjelja, 16.11.2008.
RECENZIJA: DAVID...ARCHULETA & COOK
Ovogodišnja sezona showa American idol bila je po mom mišljenju među najmanje zanimljivima. Uzmimo kao primjer dvojicu finalista, mlađahnog Davida Archuletu i 8 godina starijeg pobjednika, Davida Cooka. Nije da su njihovi prethodnici radili nešto posebno dobre albume, no Kelly Clarkson, Jordin Sparks, Fantasia, Katharine McPhee, Jennifer Hudson i još neki zasigurno se svojim glasovima izdvajaju iz prosjeka. Izdvaja se i David Archuleta, no kad izlazite s albumom kao što je njegov, nije ni to više toliko bitna činjenica. Ima Archuleta nesvakidašnji glas, lijepo pjeva, kao i prošlogodišnja pobjednica Jordin Sparks, zvuči puno starije i ozbiljnije. No koliko mu je taj glas u nekim "snažnim" baladama prednost, to mu je u žanrovskoj raznolikosti (koliko god je malo ima na albumu) minus. Album je pak jedan od najdosadnijih ove godine. Mlak, bez osobnosti, bez hit pjesme. Ma nisam čak tražio ni hit pjesmu, zadovoljio bih se i nekom iznadprosječnom pjesmom koju ne vidim na vrhovima top lista. Nema tu ničeg posebno zanimljivog, drugačijeg. Tek sam Your Eyes Don't Lie i To Be With You upamtio kao nešto vrijedno spomena. U kontekstu albuma, naravno. Spomenut ću i da su pjesmu Runnin producirali Midi Mafia (Fantasia, Jennifer Lopez, John Legend), tu je i Desmond Child (Aerosmith, Bon Jovi), David Hodges (Kelly Clarkson, Anastacia), te Kara DioGuardi, (Kylie Minogue, Enrique Iglesias, Christina Aguilera, Katharine McPhee), novi član žirija American idola koji počinje u siječnju, a jednu pjesmu potpisuje i bivši član *N Sync, JC Chasez
OCJENA: 2+
Kolega mu je pak kopija svakog drugog američkog pjevača rock banda, pa čak i nekih prijašnjih natjecatelja koji su se usmjerili u rock pravcu (Daughtry). I njegov glas je moćan (Permanent, jedan od rijetkih trenutaka bez bučne glazbene pozadine) i dobro pjeva. No jedna te ista interpretacija pjesama nije nešto što će mu osigurati zvjezdani status u moru istih i sličnih. A njegove su pjesme iste na svoj način. Nekako ipak mislim da će se naći više onih koji će u njegovim pjesmama naći nešto dobro nego kod Archulete. Ipak je ono pop, a ovo rock. No da ne zvuči sve tako negativno, evo jedne pohvale. Mislim da se u moru ovih bezličnih 20+ pjesama koje sam jedva preslušao, David Cook ipak nešto bolje snašao. Čak i kad pjeva bezveznu pjesmu unosi sebe 100%, a i to je nešto što bi se trebalo primjetiti. Ne nužno i cijeniti, ali eto. Osim toga, strašno je iritantna ta predvidivost i žanrovska ograničenost na oba albuma. Kao da je negdje propisano da Archuletin glas mora pjevati pop, a Cook rock i gle čuda - oni sami žele pjevati upravo to što im je preodređeno. Možda bi neki ljudi pozitivno iznenadili sami sebe da pokušaju nešto drugo. Rob Cavallo (My Chemical Romance, Green Day) potpisuje produkciju na cijelom albumu.
Trebalo im je otprilike jednako da zgotove svoje albume. Tako će se album Archulete u prodaji pojaviti za 2 dana, a Davida Cooka za tjedan dana (isto kada i album Beyonce, pa će biti zanimljivo pratiti taj omjer prodaje).
OCJENA: 2+
