srijeda, 13.08.2008.
RECENZIJE: M.I.A., RóISíN MURPHY
Želim vam predstaviti dva albuma o kojima ste vjerojatno čuli ponešto, iako ni jedan nije kod nas bio nešto previše eksponiran. Ne bih ih inače predstavljao nakon ovoliko vremena, no što zbog njihove kvalitete i originalnosti, što zbog toga što su još uvijek aktualni, želim napisati nekoliko riječi i o njima.
Prije čak godinu dana britanska glazbenica M.I.A. objavila je svoj drugi studijski album. Spomenuo sam ga negdje pred kraj prošle godine kad sam pisao osvrt na prošlu glazbenu godinu, no nisam ga nikad recenzirao, pa je ovo i jedna vrsta vraćanja duga.
Pineapple Express naziv je filma koji je ovih dana došao u američka kina, a pjesma Paper Planes koju izvodi M.I.A. našla se na traileru filma. I iako se ne nalazi (??) na soundtracku filma, privukla je ogromnu pažnju, a nalazi se ovih dana pri samom vrhu američke iTunes download top liste, što joj je osiguralo i top 20 Billboardove ljestvice singlova. Njezin album ovog tjedna skočio je tako i u top 50 liste albuma.
Album je pak svojevrsno malo remek djelo u svojoj kategoriji. Lišen svih pravila, trendova, ograničenja i željom za komercijalnošću, zvuči originalno, osvježavajuće, zanimljivo i nevjerojatno zabavno. Ništa slično ne vrti se trenutno na glavnim svjetskim top listama.
Uz izvrsnu spomenutu Paper Planes, tu su jednako dobre Birdflu, Jimmy i niz zanimljivih pjesama. Cijeli album producirala je M.I.A., a na više pjesama pojavljuju se i Switch i Diplo.Treba naravno spomenuti da se na albumu na jednoj pjesmi pojavljuje i Timbaland, no on je ovdje potpuno nebitan i sporedan. Nije da je napravio lošu pjesmu, no nekako se dobiva smiješan i čudan osjećaj da ovakav album pokušava skinuti već godinama u svojoj produkciji. Samo što to u njegovim rukama nikad ne zvuči ovako autentično.
OCJENA: -5
Drugi album koji želim predstaviti je onaj Róisín Murphy, bivše pjevačice grupe Moloko. Njezin drugi studijski album objavljen je u listopadu prošle godine, no kako je upravo najavljen četvrti po redu singl s albuma, odlučio sam i o ovom albumu napisati par rečenica. Ne samo zato, naravno, jer ovo je jedan od boljih pop albuma objavljenih u zadnje vrijeme.
Zvukom se nije previše udaljila ni od svog prethodnika, ni od albuma grupe, no to u ovom slučaju nije nimalo loša stvar. I dalje je to elektro pop s neodoljivom interpretacijom izvođačice, a to je ipak i njen najveći adut. Zaista se rijetko nađe netko s tako nenametljivim, a opet toliko prepoznatljivim glasom, tko daje pečat svakoj pjesmi upravo istim.
Primitive, Overpowered, You Know Me Better i Movie Star samo su neki od vrlo dobrih trenutaka ovog albuma, na kojem se Róisín pojavljuje kao tekstopisac i producent. Album je nominiran za irsku nagradu Choice Music Prize.
OCJENA: 4
