ponedjeljak, 16.04.2007.
HUSAR, IVANA HUSAR
Nerijetko se u Hrvatskoj događa da neke osobe za koje uopće ne znate tko su i čime se bave zauzmu velik dio medijskog prostora. I onda se svako njihovo sljedeće pojavljivanje u medijima opravdava razlozima da su oni celebrity, iako nikome nije jasno zašto. Više nije u trendu biti talentiran ili doprinositi nekom vidu umjetnosti. Danas je najvažnije imati dobrog stilistu. Ili još važnije, biti stilist. Prije nekoliko godina, kod nas to skoro da i nije postojalo. Danas svako dijete zna nabrojati barem trojicu stilista.
Miroslav Škoro bio je popularan i prije Storysupernove, međutim činjenica je da je neposredno nakon tog showa prodao tisuće albuma. Ljudi su ga jednostavno popušili, da se tako izrazim. Shvatili su da je eto zabavan i smiješan. I prava zvijezda postao je tek tada, jer budimo realni, u zadnjih 10 godina nije imao ni jedan hit niti napisao pjesmu koja bi bila vrijedna pažnje, a vrhunac njegove karijere bile su dvije pjesme koje je napisao prije 10 godina. Sada je od sebe (kao i Thompson i Gibonni) napravio instituciju i vrlo se lako može reći da si je osigurao promociju za svaki sljedeći album bez da zapravo mrdne prstom.
Alka Vuica s druge strane napisala je neke od najvećih hitova u prošlom desetljeću, pisala je za Tajči, Gibonnija, Tonija Cetinskog, Josipu Lisac. A ipak joj eto nisu priznali status samostalnog umjetnika, opravdavajući to činjenicom da njezin doprinog hrvatskoj glazbi i nije baš od nekog značaja. Što je krajnje apsurdno, jer se isti taj status priznao, recimo, Ivanu Mikuliću. Zavladala je tako u Hrvatskoj nestašica talenata. Pjevači se žale da ih nema dovoljno na televiziji, ali istovremeno se ne potrude ponuditi išta zanimljivije od nekog poluproizvoda. Novinari pak već po inerciji ocjenjuju albume i pjevače. Za Porine se nominiraju live albumi, albumi s obradama, samo zato jer dolaze od cijenjenih izvođača. Nominiraju ih ljudi koji javno priznaju da im naravno nije ni na kraju pameti preslušati sve albume, jer niti imaju vremena ni volje. Gibonnijev album hvalit će se i uzdizat već i prije objave, a Vannu će se u svakim drugim novinama prozvati prvom damom estrade i najboljom pjevačicom. Iako postoje najmanje 3 bolje od nje u SVAKOM mogućem pogledu. Glasovno bolje, zatim interpretatorski, a da ne pričam o skladateljskim sposobnostima, jer Vanna nema istih. Pjeva uglavnom drugorazredne pjesme koje nerijetko dolaze do same granice kiča, ali ju se po nekom defaultu smatra najboljom, što je krajnji apsurd. Od kad je započela samostalnu karijeru, hitovi joj se mogu nabrojati na prste jedne ruke, a većina njih upitne je kvalitete. Za razliku od nje, Ivana Husar i Nina Badrić pišu skoro sve svoje pjesme. A ipak će se naći neki drznik koji će dovoditi u usporedbu Vannu i Ninu, koje su pjevačice potpuno različitog kalibra. Ako i ne volite Ninu, osim što posjeduje iznimne skladateljske sposobnosti, poštuje svoju publiku barem do te mjere da im ponudi album A produkcije, popraćen kvalitetnim videobrojevima, ne opravdavajući svoj nerad i nekvalitetu besmislenim razlozima kao što je "nezainteresiranost publike" ili "ostajem dosljedna samoj sebi, pa makar i po cijenu loših pjesama". U Vanninom slučaju to čak nije dosljednost samoj sebi, nego Anti Pecotiću, ali to je neka druga priča, bit će i za to prilike.
Drago mi je što je Ivana Husar odlučila nastupiti u showu Zvijezde pjevaju, pa će se možda dogoditi i to da ju netko nazove pravom zvijezdom, ako već ne najboljom pjevačicom u Hrvatskoj, što ona nesumnjivo je. Znam, bit će teško. Jer Ivana Husar ne zbija šale, nema oko sebe priče i skandale. Nenametljiva je i samozatajna, iako se takav talent u Hrvatskoj rijetko viđa.
Martina Tomčić rekla je da Ivana može parirati bilo kojoj pjevačici na svijetu. Bilo mi je to pomalo čudno čuti. Ja to znam od kad sam prvi put čuo kako pjeva, naravno. Ali nekako mi se uvijek činilo da ju se olako doživljava. Svi su znali da ima lijep glas i da dobro pjeva, međutim kad je netko trebao nabrojati najbolje vokale u Hrvatskoj, nikad nije bila među nabrojanima. I zaista se nadam da će se sad to promijeniti.
Jer ako ste ikad čuli njenu izvedbu pjesama Stine, Dijete sreće, Tajna vještina ili Princeza, koju je otpjevala u subotu s Jacquesom i imate imalo sluha, znat ćete o čemu govorim.
Ivana u svojoj interpretaciji daje sve. Osjećate nju, pjesmu, sve. Osim prekrasne boje glasa, pjevačica je to koja s nevjerojatnom lakoćom prelazi u više tonove, a u svakoj prilici pjeva potpuno nadahnuto i uvjerljivo, dajući posebnu dimenziju svemu što pjeva. Jednostavno ne možete zamisliti da ikoja pjevačica u Hrvatskoj otpjeva to na takav način. Barem ja ne mogu. Naprosto mi je nevjerojatno da to npr. Vanna ili Ivana Kindl odradi na približno dobar način. Jer nemaju takav senzibilitet, nema duše u pjesmi. Ivana svaku pjesmu pretvara u emociju, a to je odlika najvećih pjevačica. I ne zaboravimo, Ivana Husar napisala je u nizu odličnih pjesama i pjesmu Proljeće, jednu od najljepših pjesama nastalih u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina. Ako je netko pomislio da je to one-time trenutak, prevario se. Na novom albumu Ivana ponavlja takav trenutak u pjesmi Kako Da Zaboravim, koju je naravno sama napisala.
Znam da sam to već bezbroj puta ponovio, ali uz Ninu Badrić i Natali Dizdar čini trio koji je vokalno i interpretacijski vodeći u Hrvatskoj. I na stranu volite li njihove pjesme, one imaju nevjerojatne senzibilitete. A show poput Zvijezde pjevaju nužan je da bi se ljudima koji uvijek traže neku potvrdu više pokazalo koliko su neki pjevači precijenjeni. I koliko su zapravo bezvezni. Ivana Banfić, Goran Karan i Boris Novković pokazali su to već u prve dvije epizode. Ne jer nisu pokazali neku posebnu kvalitetu (jer ne pokazuju ju ni Maja Blagdan, ni Jelena Radan, pa ipak dobro i korektno odrađuju svoj posao) i ne jer ne znaju engleski. Nego jer zvuče kao amateri. A imaju iza sebe desetke tisuća prodanih albuma.
Zapravo jedva čekam da i drugi pokažu svoje pravo glazbeno lice u nekim drugim sezonama.
