klasicnaglazba
petak, 21.07.2006.
GUDAČKA GLAZBALA
VIOLINA
Naziv „viola” se dugo koristio i za sopran, kao i za alt. U Italiji su pronađeni izrazi poput „viola con tre corde senza tasti” ili „viola da braccio senza tasti”; u Njemačkoj „Geige”, u Francuskoj „vyolon“ i „violin“. Sam naziv „Violino“ se pojavljuje u Italiji 1538, a u Engleskoj tek 1572. kao „violin“.
Imena najstarijih proizvođača violina su najvećim djelom nepoznata. Interesantno je da su mnogi glazbenici, manje-više, pravili sami za sebe svoje žičane instrumente. Violina je dostigla svoj konačni oblik između 1520. i 1550. godine, u sjevernoj Italiji, u centru sa Milanom. Od instrumenata tog vremena ostalo je nekoliko violina čuvenog stvaraoca Andrea Amatija . Najviše je stvarao između 1542. i 1546. godine, a tadašnje violine su imale po tri žice i još uvijek su sadržale po nekoliko dijelova primitivne forme. Ali već od 1550. godine postoji nekoliko svjedočanstava o postojanju violine s četiri žice. Nekoliko Amatijevih violina je ostalo do današnjeg dana, stvorenih 1555. godine. Karls IX., kralj Francuske je 1560. godine tražio od Amatija da mu napravi 38 gudačkih instrumenata, od njih je bilo, 24 violine, 6 viole, 8 violončela. Dva Amatijeva gudačka instrumenta su i danas sačuvana u Oxfordskom muzeju.
Najsavršenija gudačka glazbala izrađivali su u XVII. stoljeću talijanski majstori Stradivari, Guarneri i Amati. Gudački instrumenti mogu sačinjavati i manje (komorne) sastave, kao što su gudački trio,
gudački kvartet i komorni gudački orkestar
VIOLA
Viola je gudački instrument. Viola ima jednak oblik kao violina, samo je malo veća. Odnos viole prema violini sličan je odnosu alta i soprana u zbornim sastavima. Zbog toga se note za violu pišu u alt-ključu (C-ključ). Opseg tonova viole je nešto manji nego u violine. Sukladno violini, žice su također ugođene po kvintama, ali za jednu kvintu niže (dublje).
Najsavršenija gudačka glazbala izrađivali su u XVII. stoljeću talijanski majstori Stradivari, Guarneri i Amati. Gudački instrumenti mogu sačinjavati i manje (komorne) sastave, kao što su gudački trio, gudački kvartet i komorni gudački orkestar.
VIOLONČELO
Je gudački instrument, mnogo veći od violine i viole.
Pri sviranju se drži među koljenima. Na kraju trupa ima šiljasti klin (nogu) kojim ga svirač oslanja o pod. Note za violončelo najčešće se pišu u F-ključu, ali se upotrebljavaju još dva ključa, G i C (tenor ključevi).
Najsavršenija gudačka glazbala izrađivali su u XVII. stoljeću talijanski majstori Stradivari, Guarneri i Amati. Gudački instrumenti mogu sačinjavati i manje (komorne) sastave, kao što su gudački trio, gudački kvartet i komorni gudački orkestar.
ČEMBALO
Čembalo (skraćenica od tal. clavicembalo) je žičani instrumenti s tipkama, na kojemu se ton dobiva trzanjem žice, a ne udarcem batića o žicu kao na glasoviru. Ton se proizvodi pomoću tankog štapića na koji je utaknuta trzalica (plektrum) od ptičjeg pera ili od kože. Zvuk čembala je vrlo prodoran, rezak, jasan, gotovo srebrnastog karaktera i kratkog trajanja. Skladbe za čembalo najviše su skladali barokni skladatelji, poglavito Domenico Scarlatti, J. S. Bach, Jean-Philippe Rameau, François Couperin, Georg Friedrich Händel i drugi. Važno je upozoriti da je čembalo preteča klavira.
