mi ljudi smo jako glupa bića koja ne znaju cijeniti ono što imaju pa trče za nedostižnim ciljevima koji toga uopće nisu vrijedni.
nažalost, svaki˙ put kad dođemo do svijesti da smo pogriješili, bude prekasno... ovaj put to se i dogodilo.

hey piplz!
naslov u prijevodu znači skori završetak najduljih praznika
s obzirom da faks počinje 1.10. treba još uživat do tada...ali ipak, brzo će proći i doći dan kad se opet moram ujutro rano ustajati, učiti, izvršavati obveze itd.
no dobro, škola na stranu zasad...


...
ne razumijem neke ljude ali zaista.
ako vidiš da je netko dobar prema tebi, trudi se oko tebe, želi ti sve najbolje...a ti svaki put napraviš isto sranje...nakon toliko puta kad to spomenem i upozorim, i plačem ti u krilu i molim te da to prestaneš raditi jer mi smeta a on/a ništa....
tipa on.
al ne, njemu se živo
ne znam šta da radim...ljubav se vrti u krug i tako stalno...ali nekim stvarima mora doć kraj.
''znam znam...doobroooo. ok, sorry pogriješio sam.'' stalno slušati te riječi ode mi, da se blago izrazim, NA KURAC!
fakat ne znam. dvije godine u vezi nije malo, ali ipak...kad ja shvatim da ja zapravo nemam povjerenje u njega baš zbog toga, onda mi postane sve jasno. ne mogu, i ne želim biti neka diktatorica, vještica, šefica ili šta već...želim samo imati povjerenja u njega i biti na miru, a ne mogu...kad me svaki put nešto novo dočeka...a ženi ne može ništa promaknuti...i kako se kaže --> u lažima su kratke noge. da se mene pita, ja bi ti ih odsjekla.