utorak, 18.08.2009.
Sizif
Današnja tema je Sizif, koji je više manje dosta poznat po izreki ' ma to ti je sizifov posao', pa evo p jedna njegova dogodovština, ili angegdota (šta već :) )
womenica_live.bloger.hr kaže ovako:
Sizif
Mitologija kaže da je Sizif, osnivač i kralj Efira odnosno Korinta bio sklon prijevarama, pohlepi i okrutnosti, ali i jedan od najmudrijih ljudi na svijetu. Očigledno previše mudar za svoje dobro.
Jednog lijepog dana ugleda Sizif vrhovnog boga Zeusa kako krade Eginu, kći riječnog boga Ezopa. Naravno da nije mogao držati jezik za zubima te je tu tajnu rastrubio uokolo. Bio je svijestan da će Zeus uzvratiti pa je svojoj ženi naredio da ne prinosi nikakve žrtve bogovima nakon njegove smrti što je inače bilo uobičajeno u to vrijeme. I doista. Zeus pošalje Hada da Sizifa odvede u pakao i tamo ga okuje u lance. No, bijaše Sizif lukav te zezne Tantosa boga smrti, nagovorivši ga da sam isproba čvrstinu lanca. Tantos, nekako previše glup za jednoga boga, nasjedne tome i osta okovan, a Sizif pobježe.
Očekivano, taj potez je imao puno veće posljedice jer sve dok je Tantos bio vezan nitko nije umirao. To je poprilično iživciralo Aresa kojem uopće više nisu bili zabavnii ratovi u kojima nitko nije pogibao. A nitko neće živcirati Aresa i proći nekažnjeno. Stoga Ares oslobodi Tantosa glupana i pošalje Sizifa u Tartar. Eto, padoše Sizif još niže u podrum Hadov.
No sada tu dolazi na svoje ona fora o njegovoj ženi i prinošenju žrtve. U Hadu Sizif pronađe Perzefonu kraljicu Hada i počne joj kukati i plakati i naricati kako mu je žena okrutna i nije prinjela žrtvu bogovima povodom njegove smrti. A Perzefona kao i svaka žena padne na njegove priče o ljubavi, o ženi, o žrtvi te ga pusti nazad na svijet ne bi li svoju dragu naučio pameti. I naravno, prevarant poput Sizifa nije se imao namjeru više vraćati nazad u pakao.
Ali bogovi su imali drugačije viđenje ostatka njegova života. I tako, vrlo brzo na njegova vrata pokuca bog Hermes te ga uljudno, onoliko koliko to bogovi mogu biti, vrati nazad u Tartar. Naravno da su sve njegove laži i prijevare razljutile bogove do božanskih granica pa mu odrede jednu od najstrašnijih kazni, kaznu koja je još strašnija za mudre ljude kakav je bio Sizif. Osuđen je da gura veliku gromadu stijene uz planinu sve do njena vrha no čim bi se približio vrhu gromada bi se otkotrljala i Sizif bi uzaludno počinjao sve iznova... Cijelu vječnost...
