02.12.2006., subota
PLACLJIVA PLAVUSA I SMJESKASTI PLAVAC
Pravi je trenutak da u moj blog stupi Placljiva Plavusa, glavni zenski lik dokumentarca „KERUM KING KONG SIZE“ (potentni producenti, javite se, dolazim po pozivu, na vas racun). Ona je djevojka iz moga raja na zemlji, sto ovoj prici daje slatki miris velike specificne tezine. Ona je, naravno, slatka kao med ali i gorka kao zuc a daje se piti jedino sva. Komu? Pobjedniku. Ona je prava zena (iako ima i nesto od muskog u sebi) i zato pripada jacemu. To jest: pobjedniku.
Kako stvari do sada stoje mogla bi lako upasti u sape Najveceg Gorile. Ali i ovaj koji je svi tj. pisac (pa je svakakav) ima sanse pobijediti onoga koji ima sve (pase siri i bubri kao kvasac). To ovoj prici daje napetost, tako da nece biti samo zabavna i poucna.
Bilo je to u jednoj visekratnoj zemlji seljaka i polugradjana na brdovitom i razvedenom Balkanu. Ovom Zapadnom, konkrevetno. U gradu SPLITU TILTU. Krenuli u zivot Plavokosi princ i zlatokosa Princeza. Izvanka su bil ijedno drugom veoma nalik, oboje tako lijepi i plavi. On je vrlo dobro svirao gitaru, a ona ga predobro slusala. Izgledali su svima, pa i samima sebi, kao idealan par. Kao da su iz filma ili video-spota. On, lijep kao slika ali bez muda, ona lijepa kao prilika i velikoga srca, a oboje poluobrazovani, dugokosi i kratke pameti. Plvai i plava, a oboje zeleni. Bili su par koji paznju sviju plijeni...
Ona, lijepe i oble guze, mogla je biti i njegova Muza ali nije, on je –umjesto svoje - radije slusao tudje singl and LP muze (najdulje one engleske). A onda je ona pocela potajice sve vise pogledavati na guze drugih a sve manje na guzu svoga dragoga (najpazljivije na one najoblije, crnacke). Sto je on bolje oponasao napjeve koji su dolazili od muza s Velikog otoka u magli, to je ona slabije cuvala njegova ledja tj. pazila mu na guzu.
Bili su se sjedinili u ljubavi ali ko je onda vjerovao u Boga?! Pa sto je Bog spojio, zavidni ljudi su razdvojili.
Ubrzao sam malo, Nisam spomenuo ni srce u njegovim grudima ni njezine siskice a vec sam stigao do guza. Cak i dalje: do rastavljanja. Kako li samo brzam?! I zato sada idem dva koraka natrag, poput Raka.
Zivjeli su oni tako, ko u snu, pod toplim svjetlom dalmatinskoga Sunca. On je svirao sa svojima (ali ne skroz svojski!) u nekoj garazi ponad radioaktivnih voda, na sjeverozapadnom dijelu grada, dok bi se ona suncala na jugu, na Rivi, gledajuci kako se na njoj pokazuju likovi krivi. Bilo je to izmedju dva rata: onog, II svjetskog i ovog, I domovinskog Svi su se tada manje-vise osjecali svjetski: djeca pobjednika vise, a djeca porazenih manje. Pa su komotno i lijeno mogli sanjariti o svjetskoj karijeri ili putovanjima po svijetu, do mile volje, s pauzom za materin obid. Bogu su bili nekako mili (tako opaljeni Suncem), a vragu nisu bili mrski (pogotovo kada su bili drski).
Onda je jednoga dana,sa sjeveroistoka, u SPLIT TILT stigao stari rokerski vuk Zoki 1. I susreo se, kako to vec nuzno biva u zivotu, sa svojim nastavljacem, mladim rokerskim vukom, Zokijem 2. Ovaj potonji, jugozapadni, bio je ljepsi od sjeveroistocnoga ali je taj, bas zato, imao vise srca i veca muda. Svirao je bio taj s velikim mangama na velikim pozornicama pred velikom publikom, jednom cak s klijestima (kojima je nategao zicu od gitare) utjeranim sebi ispod kaisa na hlacama. Nije to nimalo njegovu egou pa ni imageu (kojega tada, uostalom, jos nije bilo). Zoki 1 je mislio ispravno: ili jesi ili nisi, ne svira marka gitare nnego gitarist i boj ne bije svjetlo oruzje nego srce u junaka. Bijase to u velikome gradu BEGISHU.
Stari vuk je odmah prepoznao veliku talentiranost mladoga vuka i rekao mu tocnu informacij o njegovoj svirci. Da je vrlo dobar gitarist. I da bi zato bilo dobro da osnuju band, na bazi dobitnje kombinacije: mladost plus iskustvo. Mladi vuk nije povjerovao u kompliment kojeg mu je stari vuk rekao na njihovom zajednickom jeziku. Vucic je vise (slijepe) vjere poklanjao rijecima na engleskom. Niti je svirao skroz svojski (dajuci maksimumm od sebe) niti svoje pjesme (iako je imao djevojku lijepu kao dvostih sa zenskom rimom) niti mu se prolivao znoj na putu do zvijezda (o suzama i krvi da ne govorimo). Prolivala mu se najvise sperma. Bio je lijep al i pomaloi lijen, kao i njegova Princeza, uostalom. Ne znam da li je tada nosio lancic oko vrata i kako je ona podnosila njegovu narcisoidnost ali znam da su oboje bili Dalmatinci.
Pa novoosnovani band iz garaze nije stigao do gaze. Nakon nekoliko proba su se rastali, pobijedio ih je SPLIT TILT. Steta. Princeza ni tada nije puno govorila ali njen je tadasnji Princ premalo slusao njezinu rjeciitu sutnju. I stoga nije mogao cuti neke mudre rijeci iz njezina srca. Njemu je, u tim godinama, ipak najvise bilo do prcanja i setuckanja. A njoj i do gleduckanja pa i, jelte, do tuckanja. Kao sto napisah, bili su mladi i plavi a zeleni. Dugih kosa a kratke pameti. Pa su ostali kratkih rukava.
O tomu, u slijedecem postu.
|
- 18:49 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
