16. lipnja (nakon pobjede Nizozemske)
Maloprije: zapalio Jure Buljubasic debelu cigaru i zadimio poput Tita. Uz casu chevasa. Ja sam eksao sok od kruske. Da citiram malo sebe: bolje kruska nego puska! I onda mi on kazao da je iz Splita u Berlin odletilo cak 18 cartera! Sutra ce i on poletjeti gore, na utakmice s Japanom i Australijom. Ja ostajem pod suncem ovog neba (do daljnjega). Iako sam autor koji bi najbolje mogao ispricati tu pricu koja se gore dogadja svim tim nasim likovima. Tipicno za nase (ne)prilike. odvoji pricu od njezina autora pa vladaj!A to je isto kao da si odvojio glavu od tijela.
Nekidan: ucenica iz Dubrovnika umrla od predoziranosti alkoholom. U Splitu maturantima ispumpavali zeluce a jednoga su, totalno pijanoga, morali skidati sa stabla. Sta se to i zasto dogadja? Masovno auto-degradiranje mlade generacije promilima. Kao da jedino mrvti pijani mogu zakoraciti u svijet odraslih. Obzirom kakav je taj svijet, ne treba ih osudjivati.Nego razumjeti i pomoci im. Moze jedan savjet: najbolje bi vam bilo da se naoruzate prisebnoscu, znanjem,inteligencijom i dobrom fizickom kondicijom te da tako naoruzani stupite u stupicu odrasloga svijeta. To je ionako neizbjezno pa dajte, otrijeznite se, trebat ce vam trezvenosti i ne sanjate koliko!
Prije jednog tjedna: u srednjoj skoli u Imotskom jedan ucenik na stolu u razredu izvrsio veliku nuzdu. A jedan se tamosnji profa vec naviknuo primati od ucenika pljuske. Tako pise „Slobodna“. I to bi bila, zar ne, najnovija reforma hrvatskog skolstva, reforma koja dolazi odozdo. To jest: donja reforma. Rijecju: rebarbarizacija. Pa da, mentalni procesi sve su nam slabiji i nizi. Neku noc sam cuo tipa kako je dvjema curama, izmedju kojih je hodao (u tami) izmedju osvjetljenih izloga (u resetkama), glasno zakukako: „Citavu vecer se ne mogu sitit one pisme od Daleke obale! Pa da to nije za popizdit“?! Odmah sam ubrzao korak ali njegov me glas i dalje pratio (varirao je temu jos jednom, jos snaznije).
Prije: sam imao s kime porazgovarati o dobrom filmu nakon projekcije, bio sam cesce u drustvu dobre knjige, bilo je mjesta gdje se moglo skloniti od buke i prostote, moglo se nocu prosetati uz more i jedina je glazba dolazila od sumeceg mora. Da li je prije bilo bolje? Prije Pada jest. Prije alkoholne kome takodjer. I prije igle i prije overdosea. Prije je bilo prije i bilo je prijatnije. Bio sam prijazniji. Bili smo pribraniji. Sada smo primitivniji.
Sada: igraju Meksiko i Angola. Kladio sam se na sombrero. Za sada me ne ide lose. Ali svejedno bi za opce dobro bilo bolje da sam otisao u Njemacku i snimio taj dokumentarac o nama kockastima i vatrenima i pokislima. Tako bi se nasi ljudi imali u cemu ogledati. To jest: vidjeti se takvima kakvi su. A svakakvi su. I svakako sam trebao otici. Ali nisam mogao bez logistike. Logos nije bio dovoljan. Statistike kazu da ionako na smisao recenog ljudi obracaju paznju svega 7%. Ostatak paznje im pojedu izgled i geste, stas i glas.
|
