28.04.2006., petak
DRKANJE I DRUKANJE, PUSENJE I GUTANJE
28. travnja (prije materina rucka)
Dalmatincima, pogotovo Splicanima, mater je njihov PRVI DILER! Ona je ta koja razvija od malih nogu kod svog sina ovisnost o njezinoj spizi. I tako ga, dok on jos ne zna za sebe, ucini ovisnim o sebi. Kasnije ne moze vise ziviti bez nje. Treba mu njena doza barem dva puta dnevno. Njegov primarni dop: materin rucak i materina vecera. Oni koji se uspiju napola osloboditi, veceravaju neku fast-food splacinu ali kada ih oko dvi ure trzne uvjetovani refleks, oni napustaju prijatelje usred razgovora i cure usred flertovanja i odlaze, kao navijeni, doma. «Na obid»! To mi je definitivno najmrza lokalna sintagma jer me uvijek iznova podsjeca da sam okruzen robotima od krvi i mesa. MATERINIM SINOVIMA.
Polumuskarcima, polu-slobodnima, polu-razvijenima, polu-retardiranima. Dokurcile su mi njihove mentalne polucije, kojima zaljevaju jedni drugima glave, kada se nadju skupa za nekim stolom ili sankom. A nalaze se redovno, godinama, decenijama. Na istom odstojanju od iste mete. Uvijek iste polu-suplje price, uvijek isti polu-prazni odgovori na uvijek ista polu-ozbiljna pitanja. Njihove seanse su ili DRKANJEili DRUKANJE. Nema tu pravog razgovora, a onda ne moze biti niti ikakvoga dogovora. Svatko je u svome filmu, svatko seta svoju kozicu (rijec «film» na engleskome znaci «kozica»), svakoga boli kurac za bilo koga. Ukratko, pizde vec od jutra pa do rucka ogladne od pustih verbalnih polucija. Onda kao gladni psi navale na materinu spizu. Iza obida ubiju oko, a navecer si zatvore i ono drugo, poluotvoreno. Od svakog ocekuju klapsko pjevanje, nikakvo soliranje i razmisljanje vlastitom glavom. Ja cu tebi progledati kroz prste lijeve a ti meni kroz prste desne ruke, ja cu izdrkati pred tobom svoju dnevnu dozu verbalne sperme a ti preda mnom izdrkaj svoju, ja necu cuti glupost koju si mi rekao i jucer i prije misec dana a ti se pravi da nisi cuo moju. I tako ce nam, lipo i glupo, proteci godine, decenije i zivoti. U meko. Kao jajima u sorbulu.
A vole i popusiti jedan drugomu, onako, u prolazu ili sjedecki, za nekim okruglim pletenim stolom. To im dodje kao medjusobna afirmacija. Ja vrijedim – ti mi ga pusis, ti vrijedis – ja ti ga pusim. Totalna pusiona! Zato sto su ovdje svi najbolji, najjaci, najveci i najvrijedniji. Nema medju njima nijednog koji bi bio small ili medium. Ma kakvi, svi su XXXB (3 puta extra-big)! Bombardiraju ti BIG-ovi jedan drugoga i svakoga u blizini, tonama verbalnih bombi od kojih boli glava a novcanik nije nista puniji. Ma MIG-ovi su prema njima ruska sala mala!
Kerum se neslano nasalio s novinarima «Slobodne Dalmacije» (ne i sa slobodnima). Nije dosao javno preuzeti svoga najnovijega «Ferrarija» pa da ga uslikaju judi od fotoaparata i opjevaju judi od pera. Nas covik jednostavno nije dosao, a nasi judi su mu popusili! To je njihova igra: pravila diktira onaj s najvecim i najskupljim! Autom. Najveci autist jebe sve ostale, male, autiste. On uziva, oni gustaju. Opca jebaona! Nad svima se dizu politicari kao najveci jebaci. Oni mogu jebati i Keruma. Izgleda da ga i jebu. Sam je to kazao za novine, da ga jebu s hotelom «Marjan». Pa se zali kako je tesko zajebati te politicke jebace. Priznajuci tako da u nas ne jebu novci (niti momci) nego – starci! STARCI NAS SVE JEBU! Oni koji su nas ujebali, ti nas i najvise zajebu.
Politicari su starci po definiciji. Kada se covjek vise ne osjeca mladim i erektivnim, pocinje se baviti politikom. Da bi se osigurao za stare dane. Nije vise mlad, kreativan nikad nije ni bio, erektivan jedino kad je (novcem, autom, pozicijom) bio nadmocan – sto mu drugo preostaje nego se baviti politikom?! Sto je plice u sebi, to je dublje u politici. Zato nas i mora jebat tako duboko! I jos dublje!! Boli njega kurac sto nama ispadaju oci od njegove jebacine!!! Ma ni da predahne, da zapali cigaretu ka pravi muskarac pa da onda, nakon cik-pauze, opet nastavi s jebom. Niti cuti. Nego zove i stranacke drugove da nas izjebu, organizira redaljku na nama dok mi stenjemo i preklinjemo. Na kraju, kada se svi izredaju na nama i posvrsavaju nam po licima, oni prazni i umorni zastanu i zagledaju se u nas svojim umornim i praznim ocima. Iz kojih struji toplo, ljudsko pitanje: «A zasto nas ne volite»?
Ljubavi su nase gladni, eto sto ime je! To ih muci i izjeda, to ih sprijecava da potpuno uzivaju dok nas jebu. Osjetljivije medju njima pogadja i impotencija radi toga, a neki pate od ejaculatio precox-a pa prerano svrsavaju po nasim zacudjenim facama. Jadni ljudi! Nije njima lako. Njima se dize tesko (iz njihovih fotelja), a spusta im se lako (s njihovih vrhunaca u dolinu glasacke baze). Trebamo ih razumjeti i suosjecati s njima. I pomoci im koliko god mozemo! A mozemo, ako hocemo. O, itekako im mozemo pomoci! Da nekako prebrode svoj mandat bez ozbiljnijih psiho-fizickih posljedica. Oni nas non-stop jebu, a to nije nimalo lako, to iscrpljuje. Ne smijemo biti tako bescutni, ne smijemo biti tako ravnodusni spram njihovih problema i briga. Moramo biti jos meksi i podatniji i osloboditi se predrasuda. Pa sta da se od tebe, covice, trazi da mu jos i platis nakon sto si mu ga popusio i progutao njegova obecanja!? U tome je baza, klica, caka i kvaka! To je taj post-povijesni obrat prema kojemu je Kopernikov pickin dim!! Shvati ga i prihvati, nas covice!!! Suti, pusi, gutaj i placaj!!!!
Moram ti nacrtati zasto?! Tko muci, dva uci, Tko pusi, dva rusi. Tko guta, nece skrenuti s njihova puta. A tko placa, ostat ce bez gaca. Pa onda, kada nabuja kriticna masa tih bez gaca (sankilota), izbit ce i u nas francuska revolucija. Onu smo, od prije 3 stoljeca, prespavali, nemojmo ovu sada preskociti. Eto zasto!
A sad svi mars na pusenje.
|
- 16:21 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
