Muškarac s brkovima

  travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Blogoopisnik 
Dnevnik i noćnik dvojice nemoćnika u pameti.
Sve o njima i sve o vama.
Zabavni i poučni odgovori na pitanja koja se nikada niste usudili postaviti.

Free Counter

hit Counter

ante.kustre@st.t-com.hr

 Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

 Pogled unatrag
Krah graha
Tri litre krvi
Drkanje i drukanje, pušenje i gutanje
Čovjek ili sjena, more ili tek pjena
Žene, oči i uši
Dva - tri brata Hrvata
Jedna previše, dvije premalo, tri - taman
Indiskretni šarm proleterijata
Kvasac i prasac
Ribe i bikovi, pome i kukumari
Mi i semiti
Jal, jalovost i jalnica
Voda i sloboda
Ja, ja, ja i ja
Vampiri i zlato
Popovi i shopovi
Kako ga povećati?

 16.04.2006., nedjelja

JAL, JALOVOST I JALNICA

I6. travnja (oko podneva)

Jucer sam bio na kavi sa “zenom O” u jednome malome splitskome lokalu, u kojemu smo se osjecali kao da nismo u Splitu (a to je fin osjecaj). Ambijent podsjeca na talijanske betule, muzika se cuje toliko da bude ugodna podloga razgovoru ili soundtrack sutnji, spontano smo govorili tise i blaze nego inace pa nam rijeci nisu odlijetale u tudje usi. Bilo je to malo intimno druzenje, nasa diskretna privatna stvar. Nesto posve obicno vani, a kod nas - gdje gotovo svatko zabada nos u tudji zivot (zaboravljajuci zivjeti svoj)- tako rijetko da ti se, eto, dogodi tek pred Uskrs.
Kako smo sjeli za zeleni stol i zapalili cigarete, tako su u lokal poceli ulaziti stranci, po dvoje, troje i cetvoro. Pristizali su na veceru. Europljani. Nas dvoje smo tek popili po kavicu i casicu vodice. To je nas aktualni maksim-um. Ima biti da smo ona i ja naprosto gl-um-pi. Nismo se nasli ni kada je vladala parola “SNADJI SE, DRUZE” niti smo se snasli kasnije, kada je zavladao slogan “KO JE JAMIO, JAMIO JE”. Bili smo po strani ondasnje yugo-matrice a ostali smo i sa strane sadasnjeg cro-matrixa. Domaci stranci. U produzenoj unutarnjoj emigraciji. Zb-l-og koga/cega? Pojednostavljeno kazano: zbog IZAMA! Zbog titoizma i tudjmanizma, kolektivizma i primitivizma, komunizma i fasizma, internacionalizma i nacionalizma, balkanizma i hrvatizma, vlajizma i splitizma…
Pun kufer izama je de/formirao nase zivote, blokirajuci nas najveci izam - ARTIZAM! Kao sto se nas intimni razgovor mogao jucer voditi samo u ambijentu europskog ugodjaja (bez buke i bijesa), tako smo se mi mogli normalno razvijati (rasti i odrastati) samo u atmosferi kulture, tolerancije, demokracije i ljepote. Jer smo i sami takvi. Nismo se nasli tamo, nismo se mogli snaci ovdje. I ostali smo sa strane, u poziciji odakle vidimo na sve strane. A nas gotovo nitko, takvima kakvi smo. Jer da bi nas takvima vidjeli, trebaju i sami biti takvi ili, pozeljno je, jos takviji tj. jos razvijeniji od nas. Dakle, Europljani. A kada se to (prepoznavanje) dogodi, usljedi priznanje i nagrada. Kao sto se meni dogodilo prije dva mjeseca, kada je jedan spanjolski ziri prepoznao moju fotografiju (snimljenu u Splitu!) kao najbolju od svih koje su pristigli na doticni medjunarodni natjecaj. I nagradio je otkupom od 800 eura. (Ostalih sest nagradjenih autora podijelili su ostatak nagradnog budgeta tj. 1.200 eura).
“Mora da su se svi splitski fotografi cupali za kosu, kada su procitali vijest o tvojoj nagradi”- kaze mi neku noc jedan mladi i iskreni ljubitelj fotografije. “Mozda. Ali znam da jedan nije jer mi je taj srdacno cestitao, veseleci se momu uspjehu kao da je njegov vlastiti”- odgovorio sam mladcu. To je moj imenjak, Verzotti. Normalan covik. Zdravog razuma, afirmiran i navijacki nastrojen za svaciji art. Nije u ratu sa samim sobom (nego je u svom artu) i radi ono sto voli (pa zato to radi dobro). Talijanskog porijekla (po ocu), obrazovan u Europi (na akademiji u Pragu) pa, stoga, dvostruko cijepljen (krvlju i kulturom) od hrvatskoga jala (“Dabogda susidu krepala krava”) i balkanskog nadmetanja (“Ma ne znas ti nista, to sta ti znas ja sam vec davno zaboravio!”). Zato u njemu nema tame zavisti nego svjetla cestitosti. Pa mi je onda laka srca i tople ruke i mogao cestitati, taj moj iznimni cestitar! Izniman jer je iznimka koja potvrdjuje pravilo (da ti svi iz branse zavide na uspjehu). Koliko je jak jal, toliko je velika glupost onoga koji je pao pod vlast jala. To je jalova vlast. Od nje samo steta, najveca jalniku samom.
Prosjecni kvocijent jala(ubuduce: QJ) je kod Hrvata najmanje dva puta veci od kvocijenta inteligencije pa iznosi oko 180. I zato se njihova najveca junakinja i idol zove JALNICA! Ta je osvojila toliki broj jalnih medalja na balkanskim,europskim i svjetskim prvenstvima u jalu, da joj zavide svi jalnici diljem globusa. Pa smo, tako, barem u necemu prvi, Jalnici i Jalu zato fala. Njihovo dijete, kojemu su dali ime JALOVOST, obecava da ce nadmasiti svoje roditelje, a to nam garantira sigurnu jalovu buducnost.Doklegod se budemo klanjali tom nasem trojcu - JALU, JALNICI I JALOVOSTI - bit cemo najjalniji narod u Europi. I sta nas onda briga smo sada jedan od najglupljih.











- 20:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #