TON
Ton je zvuk koji ima određenu visinu,jačinu,trajanje i boju,što ga razlikuje od drugih neodređenih zvukova npr.šumova. Njegove osobine su određene fizičkim vrijednostima zvučnih valova iz kojih nastaje.
Ş Visina ovisi o frekvenciji zvučnog vala. Što je frekvencija tona viša,to će i sam ljudski sluh doživljavati „višim“.
Ş Jačina ovisi o amplitudi vala. Titraji veće amplitude proizvode i jači ton.
Ş Trajanje ovisi o vremenu emitiranja zvučnog vala. Ton traje dok izvor zvuka proizvodi titraje.
Ş Boja ili timbar ovisi o broju i jačini alikvotnih tonova,popratnih tonova koji se javljaju istodobno s glavnim tonom. Iako ih nije moguće svjesno prepoznati sluhom,utječu na ljudsku percepciju tona jer mu pridaju specifično i prepoznatljivo zvučanje-boju.
Temelj glazbene umjetnosti je primjena tonova različite visine,trajanja,jačine i boje prema određenim estetskim kriterijima.
MELODIJA
Melodija je niz tonova različite visine i trajanja koji doživljavamo kao cjelinu.Melodije se razlikuju po svom karakteru ,pa tako imamo postupne,skokovite melodije većeg ili manjeg opsega. Kroz povijest glazbe melodija je mijenjala svoj karakter,pa je primjerice za barokno razdoblje njeno osnovno obilježje motoričnost, u klasici simetrija,u romantizmu raspjevanost i velik opseg,a u elektronskoj melodija je sinkronizirana (tj.smješteno u pravilnim vremenskim razmacima) međusobno skalno odstupanje (engl. pitch) po glazbenim koracima (engl. steps).
|
