nedjelja, 06.04.2008.

There's an ordinary world...

Hey!
Nisam ja mogla bez mojih dragih blogera... Ne, ne...
Ma zaboli me što svi ga čitaju, i neka. Ali ipak neću više na informatici otvarat blog. Ipak, ne bih htjela da svi dečki iz njegovog razreda to pročitaju.... hehe.
Ajd, pošto se dugo nisam javila, evo vam malo novosti...

Mrzim crkvu.
To sigurno znate ako ste me ranije čitali. Ajd, ipak sam odlučila da ću ići na firmu. Ipak, tu su u pitanju euri... =)
Anyway, bili vam mi danas u crkvi. Zapravo, bili smo skroz na ulazu, a ja nisam ni slušala misu, već pričala sa frendicom cijelo vrijeme. I sad, završila jebena misa, i kaže svećenik da svi 7. razredi malo pričekaju. I ajd, ja odem tam sa njima, i onda počne naš dragi svećenik pričat. Počeo on kvocati o onome kako neki idu u crkvu samo za pričest i za firmu, tj. kad trebaju i onda rekao da takvi uopće ne trebaju dolaziti. I onda počela ona tipična priča o tim sranjima i sve, i ja normalno bila bijesna. Idemo mi van iz crkve i ja nasred crkve viknem: Ma boli me, ja odo. [kak su me tek babe pogledale...]
No ajd, izdržala bi ja sve to, ali kad sam saznala da ćemo pisati testove, pa ak ne prođeš opet, onda sam pobijesnila totalno! Pa to je bolesno.
Oni će men pametovat, svećenik koji pičke nikad u životu nije vidio, i one njegove opatice koje kurca vidjele nisu, pa makar ni na TV-u. Ma kažem vam, sve je to ludo... A ima jedna moja frendica, koja se pravi sveticom, a kako je jedna od mojih najboljih frendica rekla, ne bi ni sestri na pokop došla [imala si pravo].
Ma zaboli me za takve... Ja imam svoj život, i iako sam tvrdoglava i sve to ostalo, nekako uspijevam izaći na kraj sa svime =)

Sa onim dečkom napredak.
I to veliki... No krenimo redom...
Bilo to jedan dan pod velikim odmorom, ne sjećam se točno koji. I sad, stojimo Anna i ja na stepenicama pokraj lavaboa, a on i njegov frend nekih 3-4 metra od nas stoje. Okrenuti leđima. I ja onak, "slučajno" bacim pogled, kad imam šta vidjet =). On stoji okrenut leđima, ali okrenuo glavu i gleda prema meni... I to je bio kontakt oči na oči. Toliko sam bila sretna da nisam mogla k sebi doći [znam da se sad ponašam kao klinka od 5 godina, no ljubav čini čuda, a ja sam uvijek nekako zbunjena kad sam pokraj njega]. Isto tako, u nekoliko navrata, frendica mi je rekla da kad god ja okrenem glavu, on gleda prema meni. I jednom dok je ona sjedila, a ja bila okrenuta leđima prema njemu, rekla je da je bio okrenuo glavu... =)
Ma ne znam više ništa. Od ljubavi sam totalno pukla. Ok, još nisam došla na fazu Plavi Orkestar. hehe
nadam se da neću

I evo, vratila se ja među blogere... Znam, nekima na radost, nekima na žalost. Adresu nisam mijenjala, zaboli me. I za kraj, ostavite mi komentara. Puno, malo, svejedno mi je... Ovih dana sam presretna i ništa mi ne može pokvariti raspoloženje...



*pogledajte Fantoma Opere i ciklus filmova Strava u Ulici Brijestova. Obavezno