subota, 21.11.2009.
Na hridini možda san
 Bijeli konji jure Odnesen san su prenijeli Vodiči ne postoje Samo bijelina grive na vjetru Ah! Vjetar Kako miriše. Novi život? Tko zna nije rečeno da poznaje Niti prepoznaje Sluti - ali to nije isto Ništa nikada nije isto U vodama ispod odsjaj neba To da, to poznajem To imam. Ali ni nebo nije dovoljno Duša je ipak ispod, duboko ispod U plavom i na dnu Samo ponekad se taknemo Tako lako da nisam sigurna Možda sam to ipak bila ja? Samo stranci znaju odgovor. I poželim snove One na javi Koji daju nadu, liječe ranu A i to - samo ponekad Kad počne trunuti Nestajati danas A sav smisao je sutra To je onda zaista besmisao. Umorne vijeđe Bezsan Dođi, probaj i ti! Hrabrost je sidro Za zalutale mornare A ipak - ti bijeli konji Sneni putnici bez cilja Nose nošeni |
