Stalno si govorim da trebam nešto napisati za blog, a onda sjednem, otvorim notepad, maksimiziram prozor i buljim u bijeli ekran par minuta bez ikakve ideje što bih mogla napisati. Pa onda napišem rečenicu glupu poput prethodne. No, ideja je da pišem o nekom albumu jer nisam odavno, ali je problem koji album odabrati. U potrazi za inspiracijom, odem na allmusic i odmah na naslovnici je prekrasni Fear - The record. I onda skužim da ga nemam na disku i da ne mogu naći CD na kojem mi je taj album. Nema ga, nestao, u zemlju propao, a s njim i moja inspiracija. Pa ću onda pisati o Agent Orange jer su oni isto hardkor i iz Kalifornije su. Album u kombinaciji je izvrstan i prvi - Living In Darkness, izdan 1982. godine. Agent Orange (na sajtu nema NIŠTA) su kalifornijski punk/HC trojac, često nazivani najbolji surf-punkom, kao, ikad. Inače, ime dijele sa sleng imenom za herbicid koji je američka vojska koristila za smanjivanje broja prašumskih utočišta 'kongovcima. Za koji se eto, kasnije ispostavilo da, iako ne odmah, je ujedno i ubio te iste 'kongovce. Traljavo dozlaboba :D. Uglavnom ja nisam ludi obožavatelj finih dečkiju koji sviraju punk (oduvijek sam obožavala luđake koji će pod stare dane imati 50 mačaka u kući) ali Agent Orange su stvarno simpatični i to taman toliko da ne budu lejm, pankerski gledajući. Jesu dosadne beskonačne surf dionice kao Miserlou (da, da, obrada) ili Mr. Moto (iako će u svakom slučaju meni biti bolje od MENI ubibožedosadnih Bambi Molestersa), ali kad na istom albumu imaju hardkor hitčinu Bloodstains (i to u dva dijela) ili predivne punk "nedodirljivi" pjesme The last Goodbye i No Such Thing i to jednu za drugom sve im je oprošteno. Agent Orange uglavnom balansiraju izmedju finih deckiju i ne-finih dečkiju. Iako je to većini ljudi zapravo simpatično jer se ovi stvarno dobro snalaze u toj sredini, ja bi da oni imaju neki fini vrišteći vokal i da sviraju malo brže i da budu hardkor (joj, imaju genijalne melodije za hardkor). Ili da još malo zaborave svirati, izvuku vokalu metlu iz guzice, slože zanimljive frizure i budu pank. A ovako, naslov :D. Btw evo jos jedne serijice slika My Buddy Moosea u Mocvari. |
|
Je, stvarno dugo nisam pisala. I ne zato jer se ništa nije događalo. Pa pišem danas kad nemam pojma hoće li mi se život sutra raspasti u milijun komadića, a mogao bi. Ali sad ne mogu ništa u vezi toga poduzeti pa se neću ni zamarati time. Nego.. od 15.06 kada sam zadnji put pisala se desilo dosta toga - preprepredivni NoMeansNo i tulumčina zaista dostojna tog imena nakon koncerta pa 2 dana u Velikoj na DirtyOldFestu (moja ljetna ljubav - Against Me! je svirala tamo - ljudi slušajte njih, ako postoji kondenzirana zabava to su oni) pa preko ljeta ništa posebno (nisam išla ni na Calexico ni na Dino Jr ni na išta zapravo). Onda je došla jesen i povratak u Zagreb gdje gledah živahne Bejbize i preskočih Punk Indijance (khm) preživjeh Vunene i Bilk na Operaciji:Grad pa onda preskočih i Walkaboutse a i neke bendove u petak u Spunku (pod preskočih mislim na to da sam tjekom koncerta stajala ispred mjesta događanja i blebletala.) I onda je jučer bio "prvi pravi KSET" nakon ljetne pauze i bilo je baš lijepo. Svirali su nam Caribou koji su tu bili i prošle godine pod imenom Manitoba. I odlični su bili. Sezona je počela u zadnjem trenutku, da je bilo kasnije, sigurno bi na to sad gledala kao na loš znak. Eto. Možda napišem i nešto što bi se moglo nazvat i konkretnim uskoro. Vidjet ćemo kako ću preživjeti sutra. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv