Čitam na net.hr kako je češka instruktorica ronjenja Veronika Švecova dobila otkaz zato što je - ženskog roda! Inspektor je takvu odluku donio na temelju članka 55. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 38/95, 54/95 i 65/95) i članka 39. stavka 1. točka 2. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 75/93) koji glasi:






Već kod prve točke pale su mi na pamet teta Mare i teta Anica iz Udruge roditelja i djece s problemima u razvoju "Sunce" koje svaki dan presvlače, nose na zahod i premještaju iz invalidskih kolica na strunjaču i obrnuto šest dječaka od kojih jedan ima dvadeset godina a ostala petorica po petnaest. Bidne tete, pojma nemaju da su u ilegali!…Ali to je već druga priča, vraćam se ovoj o povišenom tlaku.
Ronim već 25 godina i najmanje što mogu reći je da ženske jedinke podnose povišeni tlak barem isto kao i muške. Čak što više, roneći za vrijeme unda, kad je autonomno ronjenje kod nas bilo još u razvoju a pravila i ograničenja puno blaža, nikad kod "ronilica" nisam primijetila znakove "dubinskog pijanstva" i općenito im je ponašanje pod vodom bilo puno smirenije tako da sam ostala uvjerena da ženski rod bolje podnosi uvjete povišenog pritiska i zaista me interesira koji su medicinski razlozi uzeti u obzir pri donošenju ove četvrte stavke, kao i njeno pravno tumačenje: da li to znači da žena ne smije raditi samo na poslovima koji se obavljaju u kesonima, jer to kod nesretne Švecove nije slučaj što znači da inspektor rada koji joj je zabranio rad ne zna svoj posao (i ustvari on treba dobiti otkaz a ne ona), ili se zaista misli na povišeni tlak općenito. Kako normalan atmosferski tlak iznosi 101 325 Pa ili 760 mm Hg ili jedna atmosfera, tj. 1 013 mb, misli li se na svako odstupanje od tih vrijednosti, npr. kad nam simpatični dipl. ing. Vakula ujutro kaže kako nam se približava fronta povišenog tlaka - sve žene bjež kući s posla…A još ako i jugo zapuše onda im treba odrediti i kućni pritvor, ionako nisu baš neka uračunljiva stvorenja. I zašto se ograničavati samo na uvjete povišenog tlaka; zašto im ne zabraniti rad u uvjetima povećanog UV zračenja, loše bio-meteorološke prognoze, povišene ili smanjene temperature, u blizini rendgenskih aparata, u zgradama višim preko dva kata koje nemaju lifta, u prostorijama bez klima uređaja, tj. na svim poslovima na otvorenom, a i na većini u zatvorenom prostoru. Na ono poslova što ostane da smiju raditi trebalo bi im uvesti pod obavezno zaštitnu odjeću - tako da ni jedan četvorni milimetar kože ne bude izložen pogubnim vanjskim utjecajima. Ustvari, trebalo bi im zabraniti raditi uopće, nek sjede kući uz nekakvu naknadu za one koje imaju dijete; koje su odradile svoj dug prema državi. Na kraju krajeva to i nije tako loše - položajem bi se izjednačile sa ženama iz žuđene nam pradomovine a u državi bi zavladao red i napokon bi bili svoj na (vlastitom) svome.

Sinoć sam se vratila iz Crne Gore. Kao i svake godine provedoh divan tjedan mira, dobrih vibracija i nakupljanja ogromnih količina energije.
Dan bi počeo ispijanjem kave, zatim bi pripremili opremu i oko deset sati isplovili. U strahu od juga kojeg su prognozeri zvali svaki dan, prvo smo plovili na dalja odredišta ostavljajući ona bliža za dane kad nas veliko more prikuje za luku. Na svu sreću, negdje je leptir mahnuo krilima i nama ostavio sjajno vrijeme svih sedam dana ("lažu, sve lažu, još će nam i datume početi lagati!", komentirao je naš Kapetan). Poslije dva sata
očaravajućeg pogleda na visoke planine, na rtove i otoke, stigli bi na željenu poziciju i ostavivši površinu mora i ovozemaljske brige za sobom, prepustili se svijetu tišine. Poslije zarona vraćali smo se u Rose na ručak i odmor a zatim, poslije 16.00 sati, ponovo bi se brodom vraćali u rajske vrtove - na drugo ronjenje.

More je bilo jako loše vidljivosti što je pravilo velike probleme za napraviti dobru fotografiju - bljeskalica bi osvijetlila procvjetali plankton i skoro ništa se nije vidjelo od bijelih točkica. Moram priznati da nisam znala kako je podvodna fotografija teška rabota - bez čvrstog uporišta more me njihalo, svaki pokret rukom ili nogom bi me odmaknuo od "motiva" i vrlo sam rijetko dobila kut i kompoziciju koju sam htjela, ali mi je na kraju od mase protraćenih megapiksela ipak ostalo i nešto što za početnika "može proći" :