Sve moći ovoga svijeta skupile su se u njoj.
Svi moćnici ovoga svijeta skupljali su se oko nje, moleći, ulagujući se, darivajući, cjelivajući njene halje i cipele, puzeći i čekajući.
Svi nemoćnici ovoga svijeta skupljali su se oko nje i gledali ju molećivo, tražeći sućut, razumijevanje i pomoć.
Svi mali i veliki ljudi, djeca i starci, svi su bili tu.
Ona je bila strpljiva.
Dugo je birala, no još nije odabrala!
Biranje je bilo zahtjevno, mučno, dosadno, nemoguće.
Od brojnih lažnih riječi, lažnih osmjeha, lažnih dodira, lažnih misli i pogleda, nije se vidjela niti trunčica iskrenosti. Tražila je Iskrenost!
Iskrenost u riječima, osmjesima, dodirima, mislima, pogledima, gestama i osjećajima.
Nije znala do kada će morati čekati. Napunila se strpljivošću i čekala.
Nije se više sjećala od kad tako čeka, valjda od trenutka kada je nastala, negdje davno, davno, davno, davno…….
Ljudi su je različito nazivali, očekivali njen dolazak, njeno otkrivanje, njeno izricanje, njeno smisleno objašnjenje. No nisu znali da moraju još čekati. Čekati da ona prva izabere. Ljudi nisu znali da je ne mogu požuriti, da joj ne mogu pomoći, da je uzaludno svako njihovo djelovanje. Ljudi nisu znali da kad ona izabere, nastupa Kraj.
Jer… ona je bila Istina!
|
