srijeda, 04.07.2007.

Otruljenje bloga

Volim kišu, volim slušati kapi kako udaraju u vruči asfalat, kako mi kucaju po prozoru. Volim gledati kako prave koncentrične krugove u lokvicama, volim gledati strku koja nastaje među gradskim životinjicama - sve u panici, traže sklonište, zatečene u obavljanju svojih dužnosti i prepadnute zbog iznenadnog golicanja kapi po njihovom tijelu.....

De šalim se, volim kišu jer nemoram na poso ako pada!! Padaj pička ti materina, mogla si i malo više puta u zadnjih misec dana, jebem te ljenu! Više sam popišo u zadnje vrijeme nego što je kiše palo otkako je završila škola!
Dobro je, možda je ovo početak! Danas je istempirala pasti taman u 17:30 ! Taman! Taman kren'o rai't, kad ono.... E dabog cunami udario u onaj Garden svaki dan u 18:00!

Mogu javno reći da mi ide na kurac. Otkako mješam one koktele nema mi veće radosti nego popit smrdljivo pivo u onoj prčvarnici koja se naziva pubom - u Maye. Nakon onih fensi kombinacija, pustih dekoracija, uzmem ono najgore pivo u krigli (20 kn mater im), i nema ništa finije na ovom svijetu (osim piletine sa sirom). Da toče K+ P-Pivo, to bi pio!


Otrulio mi blog! Smrdi po ribi!! (ili miriši po pički?)
A brate, do sada sam pisao uvijek postove navečer, kad nemam što raditi.. sad imam što raditi - radim, pa idem na pripreme iz matematike, pa spavam , pa iz samilosti prema osoblju u onu birtiju IT :) ..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

.. pa spavam, pa radim, pa tako u krug! I kako da uguram pisanje posta?! Di da ga uguram? Kome da ga uguram? Ko kome gura? O čemu ja to?!




E, idem na te pripreme..... iz matematike.... prije bi pripremili invalidnog mravojeda s mrenama na očima i gastritisom da recitira Kuran unatrag nego mene tu matematiku... al ne odustajem
I danas sam se čak prijavio za prijamni, dada! Idem na ekonomski managment u Zadru.. i mislim da ću si nakon misec dana pojest jetru (koju sam predhodno izščupao naživo izsebe) od muke (i od znatiželje) što se nisam moga odlučiti za nijedan fucks u Zagrebu! Komi kriv!
(Komy Kryv - Finski napadač, suigrač poznatijeg Ukommi Narkomannena)

Al prije toga sam išao u županijski ured po domovnicu koju mi nisu mogli dati, pa sam uzeo staru od doma, pa u školu da mi daju svjedožbu iz 3. razreda koju sam pojeo, obrisao se nakon sranja, srolao ili nešto tako, ugl. nema je. Nakon škole opet doma po rodni list koji sam zaboravio, pa napokon na fakultet. To nebi bio problem da je to sve na udaljenosti od stotinjak metara i da vani nisu deve u hladu od vručine!
Doša u referadu, stojim u redu, vani trizdva plusa! Nakon 3 sata čekanja, i nakon što sam pojeo fasadu od muke i napravio rupe po zidu oblika moje glave zbog živčanosti jer nikako da dođem na red, dočeka me neki invalid u kolicima, 100% invalid u kolicima.... 100% invalid u kolicima sa dječijom paralizom i sto drugih boleština....
..... i ja reko, svaka čast što ste ga zaposlili, kako humano i obzirno! Neka sudjeluje u socijalizaciji, neka radi, svako može tipkat po kompu! I lift mu napravili! Bravo za društvo!

.. pita me ime i prezime
... kažem
- Jel drugo č mekano u prezimenu?
(WTF?!) Je!
- Adresa?
- Bana Jelačića .....
i lik istipka JELAČIČA!

Pa nepismenog čovjeka zaposlit na fakultetu?!?!?! Pa jebe mi se što je reta, mora bit pismen da bi radio taj poso!
Posrat ću mu se u onaj lift! Imaš neku invalidninu, neke naknade puste dobivaš od države (što je u redu) al radiš poso za koji nisi fakin umno sposoban! Ugazio točkom u govno na putu dabogda!

(ok, neznam ni ja č i ć, al ne toliko)

U slijedećem postu - "idealna birtija"


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.